tag:blogger.com,1999:blog-52173420135031986132024-03-05T23:26:27.614+01:00Life of Angel GuardianHrana za dusu.Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.comBlogger413125tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-17064532169926908582018-08-23T13:25:00.000+02:002018-08-23T13:25:36.618+02:00Moram na trenutak<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>M</b>oram na trenutak, u toj večnosti, predahnuti;<br />onako, tiho, najtiše, kroz zov usana, naseliti<br />predele tvojih čvrstih bradavica što toče<br />slatkoću otkucaja, drhtaja.<br />Kao što nebo naseljavaju prelepi oblaci<br />da ispod njih prostremo zeleni ćilim <br />po kojem naša stopala gaze,<br />privuci taj talas u svoje oko i sav silni<br />odsjaj što utone s tobom u moje oči,<br />pa nestane u tim zelenim vrtovima strasti.<br />Ovo blaženstvo u sanjarskim delovima<br />beskrajnih cvetova, rascvetavaju ukus<br />tvog nestašnog jezika.<br /> Kakvim ćeš me tek delima poslužiti!<br /> Al na predah!<br /> Zastanimo,<br />kad već sada na tvome telu, osećam miris<br />rastopljene požude i odišem radošću!<br />Znaš li, da kad otvoriš zagrljaje,<br />zaljubljena duša otpočne krstarenje <br />medju tvojim lukama...<br />I kako zbog toga ne mogu otići iz tebe,<br />jer u tom jedinjenju, osećaji me vode <br />da istražim svaki oblik esencije ljubavi.<br />Ustala si jutros na prstima, <br />nežno privukla beli čaršav mojih zagrljaja,<br />spustila glavu na toplu postelju, <br />onu satkanu ispod našeg noćnog neba, <br />tiho poput mesečevog osmeha <br />utonula si opet u moje vrele poljupce.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-43677071843601867142018-08-03T19:24:00.000+02:002018-08-03T19:24:18.630+02:00Pocetak beskraja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>P</b>ronadjemo se uvek na sredini pesme<br />onih senki sto lutaju kroz ove reci,<br />nekako tanano na papiru.<br />Oprostaj ne trazi, a lepota bojom mastila<br />izvire u tom secanju i pridruzuje se <br />jasnocom tih zelja, samo obecanja ostade u<br />magli tvojih slova.<br /><br />Pesmu prelivam u snove, da bas tom bojom sna<br />docaram ti sta se zbiva u praskozorju jutra,<br />moramo priznati, da u svakome od nas postoji<br />drugaciji odziv htenja, neostvarenih mastanja<br />i ko poput vetra zateknes se na planini svojih<br />koraka i vodjena pucinom, stizemo na pocetak beskraja.<br />Uvereno stojis a da ne poremetis drhtanje svojih stopala, <br />ne trosimo uzaludno ovo mastilo, uokvirimo ovo uzbudjenje.<br />Moja ljubav nas jos potpaljuje, tim iskricama vatrenim,<br />zudi za tim dodirom mesecine kojom klizi tvoje ime,<br />a njena struktura se proteze iz nastale ceznje za tobom,<br />za tom neznankom sto srcu otvara uzdahe nasih godisnjih doba.<br />Zamislila si se na pesmi o ljubavi i takvi te obrisi vode,<br />do vrhova tvojih dlanova, mirisi pramenja tvoje vlasi<br />zaklanjaju pogled tvojih zelja, zato udji kroz vibraciju<br />pa kroz zagrljaje i niz kicmu, oseti podrhtaje<br />svoje nage zenstvenosti sto hrani bescutno tvoje otkucaje srca.<br /><br />A sama se zapitas gde se mi tu ljubimo i vodimo ljubav?<br />Krenucemo laganim stopama naseg beskraja, <br />prislonimo natoplene prste, ugodimo svaki tracak trenutka,<br />da se medju nasim dveju tela prisloni i sam dodir neba,<br />oboje cemo zamutiti dan i noc, i taj beskraj sto nas prati,<br />osecas li kako nas zov melodije vodi u poniranje nasih talasa.<br />Vidis i sama, da nas i svemir doziva pod carsave uzitaka,<br />slobodno zarij nokte gde se uspinjes na proplanke mojih brda,<br />a ako ni to ti nije dovoljno, poslusaj odziv ugriza, tu tisinu<br />sto nas pripaja uz nas, vrati se u svrsetak pesme, razbudi<br />to dete u sebi, ta sustina ce vremenom izaci na osmehe<br />tvojih desavanja i na svaku pukotinu tvojih vlaznih usana,<br />utisnuce mekane nezne poljupce.<br />Kada to budes ucinila, zauvek ces pozeleti ostati u tom beskraju,<br />a vreme tu stoji, ko vetar sto nezno privija vlasi ka tvome<br />obrazu.<br />Put je utaban istim kretnjama nasih senki, po malo neshvatljivo<br />za druge, znam za sve skrivene dodire sto pamti ovo stolece,<br />a molitva duse je nepresusna i zato usvojiti sve osnove kretanja,<br />ta ljubav ostaje uklesana u samim pukotinama naseg svemira.<br /><br />Zastanes na trenutak svojih uzdaha, pa s prvim korakom izlijes se<br />kao sama reka i onaj dugo ocekivani zagrljaj, ostaje u zeljnom cekanju.<br />Okreni se oko sebe i dopusti da horizontom podsetis svoje pore<br />sto su nekada zvale mojim imenom, sada trenutno u tvoje sne izliju se<br />kao Aurorine noci, samo ovaj put na tvome nagom telu, iscrtavaju stope<br />mojih potraga za tobom.<br />Prepoznaces ih, prepoznace i oni tebe po svim tim stopama kud su volele<br />da obidju, sve te male gradove gde se slivaju tvoji otkucaji udisaja,<br />Ne postojimo samo u papirnim mislima, vec u svakom danu nase prisutne<br />svakodnevnice obilazimo nas oltar mastanja, niti zelimo materijalno<br />da nas veze, a ljubavne price se nadovezu same po sebi, al suzama<br />natapamo bujicu sto nam rasklanja sutrasnjicu neznanu.<br />Zaobilazi nas svakodnevna misterija desavanja, i kroz tanane odzive<br />nasih secanja, lomimo ono bagrenje sto nikome nije skrivilo sto se<br />odeva trnovitim odecama svojih odbijanja.<br />Sapucem mesecu svake veceri, kada otrci do neba u punom jeku<br />da razlije svoje korake, i onaj labud sto je prisutan u njegovoj<br />raskoscu, dopustim sebi, da moja dusa uziva u tvojim mirnim lukama<br />moga prisustva.<br /><br />I kad kapnem niz tvoje dlanove, taj zagrljaj sigurni, a darove smirene<br />sakupljas u prostoru najplodnijih kisa, prihvatanje odnosi najvise mahom<br />pred tvojim vratima, za pamcenje.<br />Gledam tvoju sliku, a znam kada dodirnes kraljevstvo svojih snova da<br />ti, opkoracis mesecevu senku i u tom crnilu skrivas moje vlazne dodire <br />od drugih, da me neko drugi ne ukrade, ko sto tebe kradem u svakoj <br />sekundi svojih cekanja.<br />Kad raspustim svoje noge, svaciji okret usana, taj zubor reci podseti me<br />na tebe, a o osmehu da ne pricam, to i sami talasi o dveju mojih reka,<br />sapucu paletnu boju tvojih pukotina na telu, da ipak zastanem na slobodnom<br />povetarcu tvoje prelepe kose.<br />Ti jednostavno nisi mogla zavuci svoje rucice pod carsav svojih strasti,<br />ispustiti melodiju sa usana, sto uporno dozivaju svoju ljubav, a ti<br />dodiri tvoju utrobom prosetaju poput najfinijih leptira i umeju prihvatiti<br />igru na njedrima gde se dveju planina opipljivim prstima mojim provuku<br />i pod zubima, ostaju upecatljivo culno za stalne susrete, tvojih vlastitih<br />dodira a zatim udahnuti taj veo tvoje nage prisutnosti.<br />Uvek se izgubimo na stomacima da tako ta navala tih pesama, sledi urezujucu<br />pozudu, jer osecas da moja ljubav nudi sve i uvek vise od prosecnosti,<br />samo hoces li se secati moga prisustva, dajuci svakome svoj izbor, nakon<br />sto je osetis, kroz divlje urezana slova na tvojim ledjima, al ti ne verujes<br />nikome.<br /><br />Promeniti beskonacni pocetak beskraja, ta praznina u tisini tvojih usana,<br />bljestavo ili cemo s sudbinom, otrcati do izvorista moje ljubavi za tobom,<br />pa sve one novcice za srecu odgonetnuti, jednostavnim prisustvom naseg vremena<br />uz prijatnost jutarnje kafe, sto mirisom odvaja nase misli od nasih skrivenih<br />zelja za nama.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-86697016127867536572018-07-26T08:01:00.000+02:002018-07-26T08:01:48.976+02:00Rastopljeni beskraj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>T</b>uga je dosla u moj dom na krilima prisutnosti,<br />sasvim lagano iskliznula deo po deo, tvoje proslosti.<br /><br />Tihim svojim koracima zauzela je dnevni tron,<br />jos se osecao miris kisa iz oblaka mojih zenica,<br />i dalje me prati miris tih suma u priobalnim mislima.<br /><br />Kazem tebi, <br />krilata ptico tih trenutaka, <br />ostavi mi malo sitne sate <br />da pred zoru umijem se sa ugasenim mesecom,<br />sto potajno budi svoje sunce iza probudjenog horizonta.<br /><br />Ova ljubav sto zgrceno stoji u predelu mojih grudi,<br />bori se vesto s izmaglicom tog jutarnjeg casa<br />a ta poslednja nada je iscezla pred oltarom vlastitog udaha.<br /><br />Plac sudbine, <br />skotrljalo se niz hodnike bespuca i izmedju ljudskih grehova <br />odgonetnulo je crnu masku sa maskenbala nasih puteva, <br />samo je jos taj trzaj prisutan, taj tu, u tvome pogledu.<br /><br />A sta to donosi sledeca jutra, <br />sta ce mi reci kroz sva iskazana listopadna desavanja, <br />oblici od kolutanja razjarenih godisnjih doba.<br /><br />Uvek ce biti po jedan labud sto krstari mojim dveju rekama,<br />skrivajuci bolnu tastinu njihovih beznadja.<br /><br />Izgubljeni u lavirintu neznanja, <br />da okolina odustaje od pretrage svoga vremena, <br />jos ce kapati kisele kise koje natapaju zemlju gresnih,<br />a i sta ce meni sada svi ovi trenuci, <br />kada u svakom zuboru reci ti ostajes nedorecena.<br /><br />Jos je moja ljubav u meni ostala, <br />onako iskrena, <br />posve pazljiva,<br />darivajuci plodove svojih podrhtaja <br />a i te lude vetrenjace sto<br />menjaju pravce svojih vlastitih pogleda.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-89019345719385368482018-07-21T09:56:00.000+02:002018-07-21T09:56:57.789+02:00Oprosti mome srcu, sto moja dusa pati<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>Z</b>adrhtalo moje bice, zabrinuto, <br />al jesen sto nadolazi remeti boju<br />postelje a dok je zivi plamen jos u meni, <br />po tvojim snovima cu uvek bezbrizan biti.<br />Izgovaram zelju dok u obrisima tvojih obraza<br />nadolazi ta dob, taj miris tvoje koze i miris<br />dinja, podseti me na ne izgovorene zelje.<br />Zato svako vece ugostim s dlanovima koje teces<br />i znas da gubimo taj nemir, kad latice ruze<br />dotaknu stoljnjak naboran od silnih htenja,<br />pocinjes vristati u sebi, a zid je blizi<br />da suzbije svaku tvoju vrletnu zelju.<br />Voleo bi da sam s laticama dosao, <br />i na svu tvoju zedj s usana se postepeno uspinjao,<br />neprihvacen i sasvim neobican, razredjen suncevim<br />zracima dok jos u oku, ispunjeno i tek probudjeno jezero<br />sto talasima mojih uzdaha razvlacim odoru tvojih snova.<br />Podseti me kakvi su tvoji dani i nemoj u beskrajnoj tisini<br />otici u nepovrat vremena, jer bezbrojnih naleta uzdaha ima<br />opstati snagom tvoga hoda, al ovo ustajalo vreme kaska<br />za tvojim dodirima duse.<br />Priljubljena uz moje korake, onaj sapat vetrova, <br />obuzimas me vatrom koja se igra na dohvatu suncevih prelaza,<br />a tek uzareni poljupci sto kroz odustajanje nadolaze.<br />Mirisom opijas vodu sto bescutnim tonovima srece, prepustaju<br />se talasima tvojih zagrljaja, a toplina pod prstima,<br />ugrejem ih s izvora moje duse.<br />Dok cutis, talasima svoje kose posecujes nagovestaje trzaja<br />tvoje prelepih kukova, ne ne, ne prelistavas svoje nadrazaje,<br />vec u minulom satu osecaju se trenuci, tek navlazenih prstiju.<br />Sipe kapljice kise, obuzima slascu, a na konture nalicja u<br />tu vodu sto padnu na tlo, sve vise i vise lice na te.<br />Priljubljena ko poput dima od cigarete, oblici slivaju se<br />niz bradu moju neznu, ne sluteci da s vremena na vreme<br />obidjes moju bastu gde moja dusa iznova budi, <br />tvoje latice od pora.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-25388681310489701262018-07-07T11:23:00.001+02:002018-07-07T11:23:44.069+02:00Videh te..<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>V</b>ideo sam te ispred prozora mojih secanja<br />bila si posve sretna, <br />sva umotana u masnicu svoga ega, znas li to.<br /><b>A</b> tek sto grlimo nasa tela u svoj toj tisini<br />i kao vaznost tog detalja, <br />izgubismo se u bljestavilu starih zagrljaja, <br />dok nema ulazis u dubinu svojih zelja.<br /><br /><b>N</b>ocni sapat klizi po rubovima tvojih njedara<br />razvlaceci odoru tvojih pora, <br />i znas, <br />da dublje tonemo u bezbrojne tonove <br />nasih razbudjenih strasti.<br /><b>I</b> dalje se cuju krici tvoga daha, <br />paraju nebeski svod,<br />dok lagano zalazis na uzvisena mesta <br />bas tu gde se rojis mekanim usnama.<br /><br /><b>S</b>rebrne brazde tvoje zenstvenosti, <br />oslobodimo i s ugrizima vodimo te slatke porive, <br />razlij svoju divlju kosu sto u mojim dlanovima, <br />upijaju nezna saputanja.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-45792015826963117062018-06-25T13:10:00.000+02:002018-06-25T13:10:14.486+02:00Tvoji otkucaji usana<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>L</b>eto je pocelo hladnije biti<br />i taj pokusaj smirenosti preplanulo<br />je u pogledu tvome,<br />a zagasle strune bujnog tvoga hoda,<br />jos me podsecaju na boje nasih uspomena.<br />Umes presaviti mesecev struk,<br />a kuda sada, zanosu neznani,<br />uocit svih primer nase ljubavi,<br />jer ti dises u neznim bojama svojih usana<br />a deljenje uzdaha, toplo telo namirisemo<br />nasim otkucajima.<br />Toliko sunca nam preostaje za blazenost<br />medju nasim prstima, <br />i uvek ima razloga kraj tebe,<br />toliko dobrih, da bezbrizno milujemo nasa<br />tela kroz zrnevlje nasih htenja,<br />to telo izvijano od grumenja njegovih osecanja,<br />znamo, da oboje ljubavnicki pruzamo napore <br />da sluzimo se medjusobno.<br />Sad kada osecas, kako se gube dani,<br />s plamickom srece i povetarcem na grudima,<br />reci mi, devojce moje stidljivo,<br />da li kroz olujnu pustinju prodje<br />moj glas, poput rajskih mirisa sa mojih usana.<br />Osecas li miris rane jeseni sto nam se blizi<br />blede vlasi sa nase kose, sto se skrivaju<br />iza olujnih nevremena.<br />Ovog jutra, posetile su me senke uspomena,<br />ostavile ptice njihovu simfoniju i zato<br />pevusim neznim glasom tvojih vetrova,<br />da obecane purpurne latice, raspem po tebi.<br />Osecam kroz zagrljaje ovog godisnjeg leta<br />kako me dozivas, osecaj sto budi, <br />tvoje drhtavo nezne poglede.<br />Tvoji poljupci kroz dubinu moju prolaze<br />i sva ta ljubav njihova u moju dusu,<br />slezu najcistije nadrazaje..</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-76422939163838476022018-06-20T01:29:00.000+02:002018-06-20T01:29:43.003+02:00Svetlost naseg dana<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>I</b>zgubljeni sjaj u treptaju dana<br />a jedino me saceka i potapse po<br />ramenu je tvoj suncev zrak. <br />Samoca dodje u goste, <br />kad sam previse umoran od<br />svog zivota i gledam kako iznova<br />umirem ja.<br /><br />Odvazno koracam kroz iluziju nocnu,<br />odavno osecam severac koji tera tamu<br />ispred moga prozora, i promatram bokove<br />tvoga tela, sto mi sapucu zlatne niti<br />tvoga sunca.<br />Osecam, kako tisinom obasipas svoje korake,<br />grlis me, da mi se oduzis zagrljajima postelje<br />pa pustis otkucaje, tople, i ta jutarnja magla<br />nikada ne cuti o tvom dolasku.<br /><br />A kako savladati nemir srca moga, dopustam da<br />preovladava mojim prasnjavim putem.<br />Uzdahe jos zbrajam.<br />Uocih na tebi, tu neznost tela sto sledih,<br />svetlost il tama, u dubine vrhunca me odvodi,<br />ne posustajem, nit kamoli odustajem na toj<br />raskrsnici, gde se racva ta tama u svetlost dana.<br /><br />A ljubav, beskrajno ceznjiva u nama<br />potajno se sluzi mirisom tvoje odece iz ormana.<br />Pod nasim nebom, taj isti miris tvoj, krece i vlada<br />mojih vazduhom i zove moje bice, osecam niz padine<br />svojih grudi, sklizne svega po malo ko kapljice naseg<br />znoja, ta beskrajna ceznja sto se zove.<br />U najtisem delu svemira, naslucujem stope tvojih dodira,<br />lutam, trazeci tebe i tvojih obala prepona.<br /><br />Ko sam talas naseg htenja, otkrivam po tebi, kako ceznja<br />nosi a sama osecas pod porama svojim u tom sazvezdju<br />gde se sudaraju nasa nezna tela.<br />Zato natoci u pehare svoje, tu nepresusnu molitvu svoju<br />i ja cu doci, tu gde vecno nase sunce sja.<br />Taj buket crveno zutih plamenova u blizini naseg neba,<br />razlicu plamen, kad god stignu kod tebe osetices<br />dubinu moga svemira, tu gde se racva tama i budi<br />nasu svetlost dana...</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-33826443948086388502018-05-21T12:52:00.000+02:002018-05-21T12:52:18.832+02:00Gde si nestala, sudbino moja prokleta<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>J</b>os se slika tvoja oseca po budjenju suncevih dodira, <br />kapljice jutarnjih mirisa okolise oko vlastitih kapaka.<br />Samo prasina koju obrisem ostaje u zaboravu izgubljenih tvojih lazi, <br />nedoumice oko tvojih koraka, <br />posustajes dok trazis izlazak iz sopstvene senke, <br />nekih svojih reci.<br /><br /><b>S</b>vakog jutra me probude, <br />tvoji osmesi iz tvojih raskosnih livadnih pogleda<br />da tada, niz bradu tvojih podrhtaja osetim, <br />nezno privijanje suncevih zraka, al, taj osecaj se<br />provuce svakog jutra iako kisa nastavlja da lije<br />po rubovima moje bolne duse.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>K</b>atkad iscrtam reku medju svojim dlanovima i razlijem<br />mastilo svojih reci, nadam se svakog jutra da uronim<br />prste preko tvojih ledja, tu svaku brazdu tvoga tela<br />osetim na mojim usnama.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>J</b>el samo u nama, da duso, samo sa nasim dusama,<br />osecam kako jecaj vapi za slobodom nasih koraka<br />i znam, taj osecaj praznog hoda.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>D</b>ogodi se tako, da u zlatnim rukama sunca predosetim<br />tvoje nedace i boli, al, precutim i nastavim dalje,<br />te iz okvira slike ukradem jos malo osmeha tvog<br />pa preko svih livada u tvojim ocima u prikrajku<br />praskozorja, sacekam, zastanem jos malo da uzivam<br />u predelu tvoga parceta raja sto skrivas od svih<br />neznanih i poznatih.<br /><br /><b>P</b>lima u mojim grudima sapuce uzavreloj mesecini<br />sto izmedju nas pretvaraju misli, taj zar,<br />sto tinja niz kristalne zvezde, a imamo na postelji<br />mekoj, sav zivot uz karmu presvucen, jedno obecanje<br />a milion trenutaka, sjedinjeno u pregrst tvojih mekano<br />neznih usana.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>P</b>rija kad se ususkam u tvoju kosu i zeljno cekas moje<br />dodire, jer snenim obrazima nasukas sve moje izgubljene<br />ladje, a ta buduca svetlost kao voda zapljuskuje moje<br />umorne noci, i poput pupoljka proputujem kroz tvoje <br />zenstvenosti.<br /><br /><b>A</b> za ceste setnje po ivici svoga razuma, <br />ostavljam svojoj svesti sto me odvelo do prosvetljenja<br />i u nadi da cu pronaci odgovore, zagubio sam se u listanju<br />stranica nasih susreta, izgubljeno stojim na raskrscu tvog<br />nezrelog zivota i kajanja, ne zelim pokleknuti,<br />nastavicu svoj put do srediste duse svoje.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>Z</b>azidacu mermerne zidove gde se tvoj sapat provukao,<br />otklonicu boljke tvojih naizgled nekakvog cekanja<br />i cekacu dok vreme povrati snagu.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>J</b>el znam, kad budem stajao na proplanku meseceve simfonije,<br />necu biti pobednik, a niti heroj, vec samo izgubljen u<br />datom tvom trenutku neshvatanja, a kud ce bol otici,<br />verovatno na cistiliste tamo gde moja ljubav se iznova<br />radja na pepelistu starih i umornih, uvek izgubljenih<br />poraza.<br /><br /><b>U</b>zimam ove reci koje me stiskaju u obruc, zatezu ko omcu<br />oko vrata, svakodnevnog razmisljanja o tebi, <br />stigao sam do korice vlastite knjige, a kisa na suncu<br />pece moje usne, urezuju nove reke, a jesen je jos bliza<br />iako ti donosim ovaj put sebe na samom ponoru razbijenih<br />snova.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /><b>T</b>ragam za dodirima tvojim, iznova, uvek iznova,<br />prelazak tih cesta, da u njima pronadjem deo sebe i tebe,<br />gde smo se pronasli na prvom susretu naseg zivota.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-27134597821034581402018-05-19T20:00:00.000+02:002018-05-19T20:00:11.477+02:00Ogledalo noci<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>C</b>ekam te u podlugovima secanja, <br />bas na onoj raskrsnici gde milovanja <br />prelaze u narastaje tek dogorele svece <br />i cuje se sapat poljubaca, <br />kako zora iznova svice..<br />Cuju se reci, <br />dok sapatom najavljuju jos toplije dane, <br />njenih uzdaha.<br />Dok sapatom dozivam tvoje nago telo,<br />s prstiju odjekuje boja melodija<br />sa tvojih usana.<br /><br />Katkad zastruji kroz ovu nemoc od ove proklete<br />noci, nikad svica nije bilo ko sto su tvoje<br />oci gladne bile, mojih poljubaca.<br />Obukao se dan kroz gresne misli moje<br />ne posustaje da kroci, al sunce przi<br />pomislim da cu nestati sa nalicja peska svog.<br />A noci su besano cudne, svaka svome trenutku<br />vuce nezasito.<br />Svakom je svoja muka najveca, pesme mojih<br />tamburasa jos prkose i ta melodija sto<br />svice iznova i to svakog jutra,<br />ostavlja sapatu da se nada na samim<br />tamnim dubinama, nasih zagrljaja.<br /><br />A noc mi nije sasvim jasna, izoblicena sva,<br />svakakva pravila a nigde lepota samo<br />po malo neka zvezdica sjaji u toj vecnoj tmini.<br />Otkrivam parcice od pora, a vatra se radja,<br />iako pred mojim skutima dodirima rastrcas<br />beskrajno zagrljena i ocekujes svu neznost<br />iz mojih misli, nekako zenstvenoscu svojom<br />s strpljenjem uzdises.<br />Bio sam tvoj slikar snova, bojom strastvenih<br />smaragda, sarenio tvoje udahe zenstvenosti,<br />a postelja vrela i sasvim bela, po koja vlas<br />kose i dodiri smeli, poput ogledala krhkog </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>u ovoj noci sto ce doci..</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-10599374352596430562018-04-02T09:46:00.000+02:002018-04-02T09:46:22.069+02:00Osmeh nezrelosti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>M</b>oje te reci vise ne uspinju na tu lestvicu<br />tvojih htenja, a narandze stizu na poduhvat<br />proljetnog zraka i opipljivom bojom sunca <br />tvojom utrobom dira.<br />Dok si jos tako pokraj mojih skuta, <br />tih je taj povetarac tvojih zelja i zato vetar<br />iznad tvojih ravnica osmeha u tvoju uvalu pogleda,<br />tako krhke poput parcica plavetnila i zelenila<br />u tvome oku skakljaju moju radoznalost da te iznova<br />poljubim..<br /><br />Gde je ta tvoja ljubav zaspala, dal na onom prvom<br />sastanku zrelih suma, il je ostala na onom zuboru<br />nasih reka, ceka, da opet nam se uspomene vrate<br />u onom gorkom ukusu pelina, cekam vetrove iz tvoje<br />kose da me potraze.<br />Uglavnom znas odgovoriti slatkim usnama svojih misli<br />da su moje reci, misli, toliko tuzne da dok me citas<br />pomislis svaki put da li sam oduvek takav ili nesto<br />krivo radis. <br />Al za tren ispravis svoje odluke, poput deteta odes<br />u predvorje drugih tema, zabludom svojom gubis smisao<br />sebe.<br /><br />U drhtaju tvoje cutnje taj oblak tisine zastupa vecim<br />delom tvojih koraka, zato i dalje cekam te uzdahe sto<br />pod obrazima krijes, taj nekakav lazni sjaj prikrijes<br />osmehom, jer bez reci, takva nada se ne roji.<br /><br />Kad se probudis snovima tvojih milovanja na tren isklijas<br />s zenicom svoga oka, pa sve te mirne vlasi upijem prstima,<br />da umesto reci, prosaputam vlaznim usnama po tvome telu<br />na samoj uzvisenosti tvoga stomaka, prosetam s mirisom<br />sebe dok glasom tvoga srca, rukama svojim primaknem.<br /><br />Ostaces u zrelosti svoje sebicnosti, ta srz sto te prozima,<br />i kad se toplom svezinom razlijes u moje dlanove,<br />onda ces u mirisnim zrnevljima pronaci odsustvo tvojih<br />nezrelih nalicja.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-44707417254520084632018-03-18T11:15:00.000+01:002018-03-18T11:15:59.648+01:00Sudbino prokleta<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<i><b>P</b>rokletstvo moga vremena sa tuznom sudbinom je plesalo<br />u nadi da ces s poljupcima svratiti u moje sne,<br />izliti bezuslovnost dodira, <br />jos cekam na pragu prljavih koraka, <br />nase sunce, jos cekam,<br />da me ovo vreme odnesu u nepovrat cekanja.<br /><br />Ta vrsta mira s kojom te razdelim u svojim gutljajima<br />nalazim u pogledu drveca i sapatu tvoje kose,<br />iskonsku pricu o plodnim ravnicama tvojim.<br />Taj pocetak ne preispitujem, <br />vec te odsjaje tvoje puti naslanjam tako <br />dok jos mojom utrubom zarivas svoje kandze iz kojih sada <br />izlaze, neuhvatljiva daljina tisine.<br />Kad bi priznao tu tisinu pod prstima svojim <br />zacuju se te kapi sto kaplju, <br />neiscrpne dubine tvoga srca klizu na nistavilo <br />moga ponora bas na tom mestu gde sam proklet od davnina.<br />Kad oslusnes kroz hukove i svaku kapljicu kise osetis <br />na svome obrazu, znaj, ne umirem ja, <br />vec moje bice se iznova radja,<br />i tako u strukovima oko tvoga tela nastanjuje sva ona<br />odmaralista, osecaj na dlanovima ostaju upamceni,<br />po malo udisem deo tvoje koze i povremeno se vracam<br />nudeci svoje drhtaje i otkrivam ti tajnu medju porovima.<br /><br />Zakoracim pogledom svojih ruku, <br />tu kraj tvojih obraza ostavljam tragove svoje prisutnosti, <br />zato zavedem sapat tvoje kose, <br />bas na samom koraku nasih pokreta i oduvek kroz vlastite <br />otkucaje prelivam u nasu ljubav.<br /><br />A sam pakao kad se nastani u mojoj dusi, <br />tada pucaju svi savovi sadasnjosti, <br />ne znam toj nadi da pokazem puteve prasnjave<br />neke bliske buducnosti svoje.<br />Dok jos sam meseceve osmehe zalivao zudnjom u tom modrom<br />svodu njegove velicanstvenosti, <br />trajno si unela u mene svu slast sto zapocinju tragovima, <br />potpuno smireno i sigurno,<br />dok jos lebdim u krosnjama svoga neba, <br />negde, <br />u samom centru tvoga neba, <br />vristi moje telo u nemoci sna.<br />Previse tvoga neba odzvanja nad mojim talasima uzdaha, <br />jer cutim ono sto u sebi krijem, <br />placom sustizu me secanja,<br />potpuno siguran da gubim se u ovom paklu <br />sto zajece pod laznim usnama tvojim.<br /><br />Beznadje sto me snadje, <br />mudrost mu nije ravna, <br />a tesko je prepoznati poraz tihog hoda leptira, <br />a i dani su ledeniji od izdasnog tog rumenila <br />na rumenim obrazima tvojim.<br />Dostigla si vrhunac medjunozja, <br />nikakva sputanost nije prisutna, <br />uzavrele su noci nase postale da po slatko grcevitim<br />secanjima se sluzim i gustom bujicom svojih ociju nalivam,<br />tj. putovanja u kojima sam sit tvojih kratkih zagrljaja,<br />da sam gladan te ljubavi u tebi sto se potajno skriva od mene.<br /><br />Moje usne zalaze u duboke mene, <br />a uglavnom uvece tada tuga zastane <br />na obroncima moje vlastite tisine.<br />I sad je tuga prisutna, <br />s bolom, <br />grcim se da ovim oskudnim vecerima dam sebi snagu <br />da izguram boljku svoje nemirnosti.<br />Kratko je to doba sto sapuces u nepoznatu mladost,<br />ali dani mogu biti izdasni, <br />sva mudrost u nasim recima zavrsi se blagim dodirima jezika, <br />jer dok probam rumenilo tvojih sokova i nadlecem predele <br />njenih uzdaha, <br />shvativsi da sam tu jos malo..<br />Dok se jos jecaj horizonta odmara na rukavcu nasih zelja, <br />a grudi sapucu o mojim usnama, draga moja.</i></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-80259857578895496032018-03-01T00:53:00.000+01:002018-03-01T00:54:46.517+01:00Prokletstvo moje duse<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>K</b>ud plove tvoje misli, <br />kad uzmognes snagom vetrova<br />slomiti moja dela, <br />u mom gnezdu i samo prokletstvo nociva.<br /><br />I tad kad me grlis, <br />bog mi nije dao da te sretnem ranije, <br />kuda svi oblaci presvlace svoja nezna plovila,<br />sa mojih usana vetar ponesi.<br /><br />Sacuvaj me u svojim njedrima, <br />nadmasi sve one tisine u svojoj ljubavi <br />koje nekad ce da se otvore,<br />prepoznajem taj uzdah baksuzni sto predje plahtom bespuca.<br /><br />Ako te prevari spavacica meseca, <br />dok jos snivas nezne sapate i zato prostri svoje korake, <br />susticicu sve blage preglede tvojih hodocasca.<br /><br />Bili smo mladi, <br />na tim koracima zicanih melodija <br />tu gde se note slivaju ko proletna jutra, <br />sto ko sama nota odsvira nedostajanje tuge. <br /><br />Bas na samoj ivici prastanja i ulivaju se iznova <br />neke nove melodije, bojom nasih koraka, <br />transputice nastavljaju ulivati preostala ulicna jutra.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-55300302706041166712018-02-09T12:56:00.000+01:002018-06-17T02:15:47.394+02:00Izvorna daljina<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>D</b>aljina je sanjala kako mojom bojom neba,<br />i opojnim sarenim snom, zadjes, poput mirisnog<br />cveta razlijes tu nezaustavljivu tugu u meni<br />dok jos je u cvatu, nova samoca se radja za tobom.<br />Ti, tako osecajna pristanes pod opustosene krosnje<br />te nebeske tisine, iz moje duse izgovaras stihove.<br /><br />Nameravam, o tebi u nekoliko reci razliti, al nijedno<br />slovo ne moze stati u bujnu reku tvoje kose,<br />a nit sam miris tvojih ledja ne moze opisati, opipljivo,<br />sto moji dodiri razvuku zavesu tvoje stidljivosti.<br />Moj urlik u bespucu je izuzetno tih, blago receno<br />neshvatljiv za tvoje misli, i rukopisom ljubavi rastvaras<br />ih u slatke porive moga zivota.<br />Zato prostri svoje vreme predamnom, sakupi sve zvukove moje<br />duse i ne plasi se lekovitosti srca moga, jer donosim u<br />maglovitim jutarnjim casovima sretne napitke, a pospanost<br />vlasi svoje pokrivas, svaku zasebno jer znamo cemu teze<br />ovog trenutka.<br /><br />Prepoznajemo taj pogled zajednickog meseca, ali ti ne prepoznajes<br />boli bica mog, tu razjarenu gomilu sto tera bol da zajeci na<br />mojim usnama, dok ti bezbrizno snivas pod tim nasim mesecom,<br />daleko od mojih dodira..<br />Iznova menjam beskrajnost dana u tihe momente, jer juce sam<br />drhtao i ko reka uspomena navlazio takve obale uplakane,<br />a nocas rukopisom tvoga secanja, nastojim da ne ubijem sebe.<br />Nema tih vetrova gde moja stopa prolazi, a niti senke sto<br />vremenom kroz note dolaze.<br />Nismo se jos dovoljno izmesali i produbili nasu zelju<br />da izbegne iz agonije nasih sumnji, a znam, dobro osecam<br />bolove u grudima, kada odagnas tu daleku udaljenost nasih pogleda.<br />Boli, znam i osecam.<br />Da i reka kada se razdvoji na male recice, skakljivo korita nose<br />svu prljavstinu svoga izvora.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-71432352581902837292018-01-18T14:14:00.000+01:002018-01-18T14:14:42.760+01:00Lepota dana<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>T</b>oliko je lep danas bio, <br />da je svu tugu srca mog, <br />uvio u tisinu tih trenutaka. <br />Sasvim lagano razvio jedra <br />i posluzio se okeanom <br />moje ljubavi u meni, <br />skoro da je vreme zastalo <br />na usamljenim pogledima mojim..<br /><br />Slusajuci suncevo saputanje u tvojoj kosi,<br />vioris na proplanku svojih prstiju dok<br />godisnje doba sputavas niz talase svojih koraka.<br />Otkrivas mi dubine svojih zagrljaja, <br />taj svaki talas sto dosanja uzbudjenje tvoga<br />zaokreta.<br /><br />Osecaj mi klizi niz grlo moga jezika, jos je jutro<br />izdasno, hvatam se kako da suncu ukradem toplote<br />tvoga srca.<br />Oseca se u vazduhu moje divlje srce sto lumpuje medju<br />tvojim otkucajima, dok se slivaju vrele kapi sa tvojih<br />njedara..</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-5744524301713570722017-12-24T13:37:00.000+01:002017-12-24T13:37:46.486+01:00Miris tuge<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>U</b>ronuli smo u boju meseceve sonate<br />gledajuci u te prozirne tragove<br />svojih stopa, znam, pod stara secanja<br />smo gurnuli, svu onu ceznju sto se<br />godinama sakupljala, ali zakljucana<br />stoji na samim otkucajima srca naseg.<br /><br />Dahom duge ta misao o tebi se istice,<br />i u svakoj kapi tvojih reci, sva dela<br />zaneme sa tvojom prisutnoscu.<br />Mesec je sam izlio najsjajnije poljupce<br />za tebe, svaka njegova svetlost nad<br />tvoje bistre oci kaplju, al to trajanje<br />je kroz vecnu tamu, prihvatljivo.<br /><br />Znam da znas, kakve me emocije prelistavaju<br />i postelju nasu, bojom mirisa nasih tela<br />podsecaju a celokupni strahovi u moju saku<br />navracaju.<br />Samo se jos vetar podseca, kako je biti polomljen<br />kroz pocetak svetlosti moje duse iznova ostavljen.<br /><br />Uzimas reci sa usana svojih i slazes na palete<br />laznih nada, potkovano sretnim momentima, i sav miris<br />letnji prekrijes bojom jeseni, a vrlo dobro znas<br />da moje oci nebeske vide tvoje korake sto vise ne idu<br />do mene.<br />Voleo bih, isticem neretkim glasom svojim, da si ti<br />sreca moja, dok sa osecajem gubim svaki trag na brazdama<br />tvoga tela.<br /><br />Ne mogu se od bezbrojnih naleta boli srca moga,<br />povuci u reci svoje i ne smem u ovoj bezivotnoj<br />tisini, pronaci sebe, taj slatki dah sto dozivam<br />a uporno tuga pobedjuje dusu sto pazi zbog tebe.<br />Meseceva rosa u beskrajne tvoje reci, baca isti onaj<br />kamen sto je moje srce, pod poverenje tvoga bica<br />i svaku bitku tvoga dodira, zauvek u ambis bacilo.<br /><br />Govorim ti svako jutro, te nezne niti sto ovo sunce<br />okupalo ovaj prelepi dan, a izvuci srce i prestati<br />kucati, dok me ponovo ne dotaknes..<br /><br />Idem, jer ti ces svojim jakim recima mene dozvati i<br />sesti, pokrenuti lancano uspomene, uglavnom gledati<br />u zakasneli trenutak tvojih neizgovorenih dela..<br /><br />Svake veceri pored mog prozora, svaku noc, posustane<br />vetar i sto zatekne u mojim secanjima, a ponudi mom<br />pogledu, plavetnilo nad nebom zablista, neprestano<br />me podseca na izgubljene bitke mojih zelja za ljubavlju.<br /><br />Uvek sustignes pred ranim snom, kroz krhotine, i sva ona<br />brizljivost dodira, nikako slucajno, vec ponosno i <br />sebicno od svoje talase mene ponovo ubijas,<br />tim cekanjem gde nada nezno iz mene, lagano istice.<br /><br />Horizontom pogleda, dve kapi leze i prostranstvom<br />tvoga tela, ponekad i kad spavas, nastavljam voditi<br />ljubav sto vecnu vatru u nama, a isto tako na grudima<br />urezujem svoje slatke usne.<br />A taj usnuli hod tvoga glasa, izazovno slazes olujne<br />strasti i razvlacis u ceznjive obrise tisine.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-12385484600414337832017-12-07T23:17:00.000+01:002017-12-07T23:17:14.392+01:00Posmrtni mars tuge<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>R</b>adost je nezaustavljiva u toj beskajnoj<br />dubini tvojih ociju, ono te kroz cvetna polja<br />doziva i sve one osencane brezuljke tvoga osmeha,<br />socne, bistrim kapima zada razliju se u aurorine noci.<br />Docices sretnog zagrljaja dok jos je srce vezano<br />bojom badema, ni zudnje nece biti toliko preslikane<br />ko ta oka tvoja dva, sto skrivenim mislima razvlacis<br />svoje tragove po mojim secanjima.<br />A svi ovi dani su tuzni, ko svece sto gore istopljenom<br />samocom i sve ga vise u taj cvor veze, a nitima vremena<br />odveze i ostaju tuzni trenuci kroz prozirne prozore<br />vlastite duse.<br />Gledajuci horizontom kako rasipas jednostavne misli<br />a niz padinu, pruzaju se koraci tvojih dodira kako<br />kusaju moje vreme, a verujem da je to tek deo tvoje<br />jave sto sledim i strpljivo cutim, kako zasladis svet<br />i setim se onih morskih talasa sto ceznu za tvojim<br />uzdasima.<br />Ali tu smo mi, zgusnutim redom sna.<br />Znam, da u dodiru tvojih susreta, susrecu se sva ona<br />godisnja doba koja kriju tajnu tvojih strahova,<br />jer zagrljajem istinskog osmeha i bez reci na moje<br />zelene oci, odlij preostalo svoje vreme.<br />Kod otkucaja srca svoga, bas u zadnjoj niti u samom<br />srcu izvora, moju dusu, za sebe nalij, jer samo u nama<br />dvoma tu je ta ljubav najveca.<br />Kazem ti naglas, da me iznutra tvoje bice razume,<br />a osecam kako prostruje ti vetrovi izmedju tebe i mene,<br />trenutno daleki.<br />A noc i dalje vlada tobom, jos odzvanjaju sve<br />one ceznje sto svojim nemim usnama, promrmljas, dok<br />pucinom svoga tela razlijes tu vecnu vatru sto urezano<br />slatko oslikavaju, nepregledne pasnjake tvojih pora.<br />Sasvim su dosta dve kapi tvojih usana da dotaknu ovaj<br />moj nemir sto se krije u dubini moje tuge, zato na moje<br />dlanove nastavi pruzati neznost, nehotice dopustam<br />mesecini da otkrije tvoje poglede dok svake noci<br />umirem u dubinama svoje tuge.<br />Tvoje puste reci kotrljaju se niz dobro utaban put,<br />poput mora koji nosis u sebi a ispod peska ostaju<br />nedovrsene reci, tananih osecanja, sto kroz belinu<br />cedis i na svoje prste slascu se hranis.<br />Dok jos u ovom vremenu moje bice sanja, potajno sniva,<br />ceka tvoj dolazak kroz hiljade i hiljade trenutaka,<br />a zna dok jos traje poslepodnevna svetlost zagrljaja <br />sunca, pripija se uz mene verni pratilac samotnih <br />koraka..<br />U mojim uspomenama treperis, prilazis oprezno dok<br />sa zvezdanog neba rasuti su poljupci nasih secanja,<br />kako da osnazim se, da utolim ovu glad, dok jos suste<br />kapi tvojih ogrlica ukrasen mojim prstima.<br />Ponekad se zaustavis gde rukama potapas moje prisustvo<br />a ostaje mesto samo za samocu, siroke su te boje tvojih usana<br />sto kroz osmehe, iznova naslucujem kako cu umreti svake<br />naredne noci za tobom..</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-7320928804051524922017-12-05T23:03:00.000+01:002017-12-05T23:03:08.894+01:00Prohladna noc i usamljenost<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>D</b>ahom svoga srca oslikavam dugu svoje samoce,<br />jos dok ne osencim paletom samotnih boja,<br />sanjarim dnevnom javom uz talase moje patnje<br />za tobom, stapam se uz te talase sto vecno zapljuskuju <br />sva moja godisnja doba sto iscrtah pred sobom.<br />Misli moje okrenute su tvojim toplim rumenilom,<br />uzivam i plovim zauvek.<br /><br />Imas savrsenstvo svih brazdi tvojih polja,<br />iznosis svoja osecanja i cistis uzdrhtale talase,<br />osecam taj vapaj sto od moja pleca udaraju,<br />osecam vreme sto pod bljeskom trenutka nestanu.<br />Imam tu misao sto drzim u svojim prstima,<br />pokazujem tebi, beloj golubici, sto od belog goluba<br />stvorih prelepu devojcicu svoju.<br /><br />Jos pod sjajnim suncem, kosu sam ti rascesljavao<br />i bojom tvojih njedara na uzvisena mesta vodio.<br />A vatra sto tvojom zenstvenoscu bije i tuce,<br />osecam, da sve ovo sto je moje u njedrima,<br />ostaje zavet samo tebi.<br /><br />Izvorista su puna moga zivota, zato iz njih izlazis<br />vlazna, poput crvene vatre usijavas mojim prostranstvom<br />i prihvatam vecnost ove patnje, sto bolujem za tobom.<br />Ljudskim paletnim bojama srece, oslikavas sebe sto<br />prostranstvo zelenih ravnica nikada nece uspeti<br />preslikati tvoju boju ociju, nadam se onom vetru<br />vlastitih prstiju da ti rascupa tvoju bujnu kosu.<br /><br />Moje prste sada grubost ove zime, greje.<br />Moj verni pratitelj sakrio se u oblacima sneznim,<br />da sve poljupce moje potajno krije, znam da se<br />jasan miris samoce rasirio na moje luke i nad nebom<br />sto ih ispod duge nosim, osecam da lagano vreme<br />meni nije.<br /><br />Trebam te u ovoj noci, zudim, jer me tvoja ljubav<br />obuzela, i zajedno sa njima cekam obrise tvoje srece,<br />poredjane svuda u labudovim krilima.<br /><br />Pokrenucu svaki trenutak uspomena, sescu u podnozju <br />tvojih reci, pogledati na sat tvoga vremena i lagano<br />zakotrljati tvoje osmehe i onaj dim od cigarete sto tvoje lice<br />kriju.<br />A krenuce samo srce da broji dane, onih samotnih zivljenja<br />a zacuteti i krenuti onom polozaju usamljenosti,<br />sto ga ceka.<br />Vreme ce izabrati u prohladnoj noci, da u njoj osetis<br />kako moja sudba tece, kakva je smirenost mesecine dok<br />pahulje bele oslikavaju moje reci za tebe.<br /><br />Sve svoje reci sam ispisao za tebe, a misli moje jos<br />i dalje cute, svaku notu otpeva moja dusa i zato s<br />poljupcima pridji ko ovo jutro sto ce doci.<br />Neizbezno, a samo, jer sutonu se nada sto preliva<br />beskrajno i trajno, i zato dodji na sva moja polja<br />tu izrasta moja dusa, kojeg tako volis.<br /><br />Pronasao sam usce gde bujas kao zena i cekam<br />u centru tog toka i na vrhovima sapucem tvoj dolazak,<br />i milujem oblake tvojih pogleda.<br />A voleo bi te videti, dok se uspinjes mojim telom,<br />dok medju grudima tvoj pogled zatreperi,a znam i osecam,<br />razloge svih tvojih cutnji i ceznje.<br />Osecam, kako premestas svaki otkucaj bedara i sazrevas<br />u obilnoj vatri, svojih strasti.<br /><br />Sasvim nezno prilazis milovanjem, taj odsjaj zvezda se<br />vidi u tom trenutku, da vlaznim butinama odskrines <br />strasti ceznje, te me u svom zanosu zasladis iscekivanju.<br />Prostrani su putevi tvoje zenstvenosti, sustizem tom<br />dolinom puti i u njima oslikavam radosti moje sretne<br />epohe.<br /><br />A kad se umiru moji dani, tada samotna tisina zakuca<br />na moja vrata, jer zna, da ti nisi kraj mene, vec ova<br />preumorna poslednja nada iscekuje konstantno tebe.<br />Kad je ova tisina razlomi na dva dela, <br />iscedi ovu ljubav sto cuvam samo za tebe.<br /><br />Zna se mesec razbuditi u tvojoj krosnji nabujale kose<br />i zaborav mu pruzi nemirne korake, dok cutljivo koraca<br />po tvojoj vlasi, ti, plamtis uz privijene strasti.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-17750821075478225072017-12-01T21:19:00.000+01:002017-12-01T21:19:45.110+01:00Tajna saputanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>O</b>tkricu ti tajnu, sto sapatom po tvojoj dusi<br />hodam, i kakvo je okrilje srca moga neba.<br />Secas li se mirisnih suma, sirinom svojih dlanova<br />prodjoh i u svaku usku uvalu zadjoh.<br />Zato nastojim da kroz krosnju boja, docaram ti<br />ove hladne noci sto vape za dodirom neznog vetra<br />i jacinom svoje volje, zude za tvojom gipkoscu,<br />a mekani su dodiri sto vecito kroz molitve mene<br />dozivas.<br />Dok ti ovo pisem, tebi, zeno, tvojim mirnim dlanovima<br />na sve cetiri strane godisnjih doba, al bezbrojne<br />su zvezde sto ovoj noci tinjaju i pripijenih grudi<br />osecam slatke otkucaje.<br />Sunce ce se uvek probijati do tvojih slatkih odmaralista<br />i kad krenu paunovi, raznih boja sto tvojim culima<br />krase.<br />Krenucu uzduz neba i sjediniti se uz tvoje molitve<br />sto me i ove noci zoves, ne plasi se moje sene<br />ni ovog doba sto dolazi, to je samo otkucaj vremena<br />sto za mnom drhti na mesecini.<br />Otmenost ti je jaca strana jer se izlijes u ova zimska<br />jutra i taj prsten sto sklizne preko tvoga pupka,<br />saputanjem te vodim do svojih obala, tu gde zivis<br />u sva moja rajska budjenja.<br />Zadovoljstvo je kusati tvoje prste dok sunce razgoliceno<br />sjuri se niz brezuljke tvojih grudi, jer osecam kako<br />se izlijes u nadahnutom vetru i zanosno zivim u tvojim<br />ocima.<br />Osecam zrelost, tebe kao zenu, i neprestano bujam<br />u tvojim otkucajima, jer me tvoja ljubav za sebe veze,<br />nastojim i nastojacu, dok sapucem tvojoj dusi,<br />tiha poput rose kroz tvoju dusu prodjem.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-35579798805982224092017-11-19T19:15:00.000+01:002017-11-19T19:16:08.872+01:00Park tvojih ceznji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>U</b> vrtu tvoga milovanja, <br />probudjeni smo u tisini nasih dodira,<br />tu kraj mesecine i sunca.<br /><br />Na drugoj obali, <br />vlaznoscu te oblacim iznad nasih pogleda, <br />sazreva miris nasih usana.<br /><br />Nezno saptas mi cvrkut pozlacenog suncokreta.<br />Moje ruke plamte, <br />uzarenim tvojim telom,<br />plod si moga vrenja i kroz uzdahe moga vetra,<br />pre obucenog sunca, <br />navlacim pesmu za te.<br /><br />Stanimo pod krisku neba, <br />dok te vlaznoscu jezika razvucem u sva moja<br />praskozorja.<br />Ispod ledenog brega, uvala se razvuce,<br />dok jos sa tvoje kose, miris dunje se izvuce,<br />a bagrenje mirno drema, <br />te u dubinu zenica tvoja dusa mene sneva.<br /><br />Pocastili smo sebe sa nagim telom,<br />otkako je prosla letnja zega sto nebom mori,<br />koliko sam te zedan osta, da u cutnji tebe gledam.</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe width="320" height="266" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i9.ytimg.com/vi/BDdxHcemi0g/default.jpg?sqp=CKSUx9AF&rs=AOn4CLC9BEtimKAOcfJVdaUCjxp77QtvKg" src="https://www.youtube.com/embed/BDdxHcemi0g?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-18751915181664148292017-11-13T17:38:00.000+01:002017-11-13T17:38:35.524+01:00Nemir<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>Lj</b>ubim vlazno na uvce tvojih cula<br />dok tihim prstima posecujem dvorane<br />tvojih otkucaja.<br />Prelazim kaziprstom preko tvojih brazda<br />usana, nezno, sasvim tiho podvucem palcem<br />preko tvoje vlazne brade, lagano razvucem<br />pogled tvoj niz padinu, nasih uzdaha.<br />Dok tvoje usne ostase neme, oseca se uzvik<br />boja, sto krenuse po zidinama naseg srca<br />da raspricaju pricu naseg hodanja.<br /><br />Nad vrtom tvojih prelepih strasti koje podamnom<br />rasiris i poput skrivenih pogleda slezes,<br />sve one nabrekle obrise smisljam kako cu odgonetnuti<br />tvoje stidljive skrivene osmehe.<br />Umivam se tvojim lepim telom, i klizeci u zubor<br />tvojih latica.<br />Slazem da ovaj tok vremena sto sledi, da mogu bez tebe,<br />nadam se melodiji uzdaha, sto ide ka mome vremenu.<br /><b>Evo sta se trenutno dogadja.</b><br />Sijas u mojim dlanovima, ko samo sunce sto je umelo<br />umivati tvoje drazesno lice, a kad naslonis se<br />svojim tankim prstima niz moje oci poteknu suze.<br />Vidi se bliskost medju nasim prstima, prelama tu<br />svetlost sto zagonetnom rekom medju tvoje grudi tece.<br />Dodji, miluj moje telo s mirisom svoje kose,<br />sasvim lagano sidji na nasu postelju od mirisa tvojih<br />vlaznih prstiju, zavodljivo poput zene, razvuci svoje<br />zagrljaje, pa otvori ruke, razvuci me kroz crvenilo<br />tvojih usana i razbudimo svaki osecaj koji drema.<br /><br />Znam, da mi neces doci i kroz ove zimske noci<br />teturaju se dnevna svetla koja me iz pakla teraju.<br />U dusi mi je lom jos veci, na svakom otkucaju leze<br />cemerna vremena, nadam se tvom dolasku i onom vremenu<br />koji nikad nece doci.<br />U svakoj noci, nemir dodje u moje srce i nad purpurnom<br />rekom samoce otrgne se kontroli, a uzitak lepote <br />koji u meni donosis, sve mi moja tuga raznese i <br />na moje oci ostade kisa da lije.<br />A ja cu mudroscu svojih vrlina da kujem reci<br />i sve vise vezivati tvoje zelje, sto pod znacima<br />neba oslikavaju jedinstvene sapate tvojih kretnji.<br /><br />Probudili smo se u promukloj tisini nasih prstiju,<br />iako je priobalno podrucje tvoga milovanja iscezlo,<br />svakim tonom koraka, nezno zagazim u zvezdanu svilu<br />i sa pregrst poljubaca nadovezem ka tvojoj dusi.<br />Samo naslucuje se pticiji pjev, pozudno i saliveno,<br />sva ta mirisna raskrsca, otpijam sa tobom zuborne <br />strasti zagrljaja.<br />Da, to je taj nemir sto moju dusu lomi, rasparah<br />niti vremena, lagano prstima skidam veo sa svojih<br />pogleda i sav ogrtac tvojih udisaja prebiram,<br />kroz celu vecnost brisem besmrtnost tvojih dodira.<br />Prodirem dubinom tvoje mesecine.<br />Nestajem u prelepim gajevima tvojih bokova,<br />gde u svetlu tvoje nage zenstvenosti,<br />neprekidno treperim na vrhu tvojih usnulih usana<br />i iznova se sretan budim, jer sa nadom ocekujem<br />tvoj povratak sto ovaj nemir u mojoj prisutnosti<br />nastanjuje se.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-75329789864494575232017-10-23T22:01:00.000+02:002017-10-23T22:01:11.719+02:00Okean samoce<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>N</b>ekad se probudim pre sunca, sto ume zevati po nebu<br />nasih htenja.<br />Pokusavam odgurnuti tu patnju sto u mojim snovima<br />seta, al kuda, ne znam.<br />Hladni su moji dlanovi, a sunce vesto skriva ples<br />na mojim prstima, zevajuci i razmisljajuci,<br />kud si voljena moja, ovoga jutra odskitala.<br />Jos me bole ta predvecerja, gde ocito mraz sprema svoj<br />veciti dolazak, hladnije vreme nadolazi a sunce se<br />jos neda.<br />Nadam se tvojoj senci u onim kasnim uspomenama<br />sto savladaju svaki uzdah mojih usana.<br />I dalje drhtim u senci usamljenog labuda,<br />tu je taj vetar sto samara, ostavljajuci perije<br />rastopljenih strasti.<br />Dopusti mojim culima da vode preko tvoga tela,<br />jer u suncu ima podosta pogleda nasih, <br />a ni mesto ne manjka, jel te oci moje ljubavlju<br />greje, a dusa pati jer nema tebe da je ugrejes.<br />Dok sam jos zaplivao u tvojim snovima a neznom<br />idilom talasa u tvoje narucje, obasipao mekim<br />usnama i svakom zvezdom iscrtavao pute tvojim<br />necujnim prstima, a tek uzdasi nasi u melodiji<br />leptira zastace pod obrisom njihovog najlepseg sjaja.<br />A dusa tiho jeca pod vatrama tvojih zagrljaja<br />zapovedali smo neznoscu da otopi sante samoce,<br />koje su nasukane na moje obale, ali gusi moje srce,<br />svaki uzdah sto si blize, a slutim pejzaze vlaznih talasa.<br />Bojim se ove studeni sto donosi tugu mojoj dusi,<br />znam a vrlo dobro osecam paucinu samotnih niti<br />sto vezu moje stope, al kad se setim da umes naliti <br />strasti ka meni, tad je sve zamrznuto na tankom ledu<br />moga vremena.<br />Pisem ti ove reci sto skriveno u boci vremena stoji<br />niz lice mi kanu suza mala sto vremenom se sakuplja<br />da niz okean tuge ode, plasim se pucine kojoj stremi<br />tih vetrova sto lome, tog doba sto ce laganim talasima<br />opet naici i na strmo kamenje razbiti moju dusu,<br />sto ce opet patiti kad te nema.<br />Al taj talas sto se moje bice s tugom bori,<br />vecita bitka nad horizontom bez pobednika,<br />a sami isti borci, bore se za nove talase i<br />sve te muke sto naidju pod moje zagrljaje<br />moja nada umire, razapeto stoji ko sam bajrak,<br />trenutne pobede</i>.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-43882326053725730182017-10-04T01:22:00.000+02:002017-10-04T01:22:56.046+02:00Na vrhovima prstiju<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>V</b>rhovima prstiju iscrtavam po nebu tvoje nalicje<br />i tako tim recima mirisnih spojeva izranjaju,<br />doci po tebe kroz sve te ravnice i svako granje<br />ispleti u kosi, al zapoceti oslikavati pogled<br />u bokovima tvojih strasti,<br />sa usana cvet se osmehuje dok ranom zorom<br />u zagrljene ruke pohraniti tvoje telo.<br /><br />Dok ustanes prvom zorom, ja pod usijanim nebom<br />docrtavam dah tvoga budjenja i kroz pucinu tvoga<br />zevanja, ko zamirisano sunce uranjam u tvoje uvale,<br />al nacrtati osmeh svemira, svu onu bastinu tvojih<br />pokreta i svom snagom drhtaja osencati,<br />tako bi zapoceli strastvenu zoru kroz nase susrete,<br />uzeti te u obrise narucja, stopiti se u tebi i zaploviti.<br /><br />Ja bi sve to nebrojano puta uradio, sve dok se ne zabrojim,<br />pa sve ispocetka do beskraja, a tvoje lastavice od kapaka<br />umivao svojim vlaznim usnama.<br />E moja ljubavi, sa nocnih nebeskih ogledala kroz svaku<br />kap kise dolivao sebe samog, udahnem te i mirisom opijen,<br />dok sa mojih dlanova svo zelenilo sto tebe miluje<br />zaustavi nas i od vremena otkinem.<br /><br />Oprosti mi sva moja nevaljala cekanja u tvojim snovima,<br />oprosti, a volim da se usidrim u tvoju usku uvalu, zastanem,<br />pod daskom tvoga daha i uzdignuti se ponovno lepotom tvojih misli.<br />Kako cemo smiriti strastvena jutra, kako cemo prileci uz te smele<br />talase i kako dotaknuti svu krosnju zagrljaja sa kojim smo se<br />prirasli.</i><br />
<i><br />Zvezde veceras pletem, ispod podlugova secanja, na nasoj terasi<br />kud nas je omeo miris jutarnje kafe.<br />A mirisom ljubavnih cvetova iznova otvaraju pupoljke nasih ceznji,<br />dok smo jos zaceti u skoljki vecnosti sto kroz vecnost putuje<br />zagrljeni.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-81388348074141401112017-09-19T21:25:00.000+02:002017-09-19T21:25:34.215+02:00Saputanje tvoga jezika<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>S</b>naga poljupca tvoga<br />u mome narucju ruku,<br />sa izvora moga tela razbudjuje<br />se ta tvoja vestina neobuzdane<br />kose ko vijugavi sjaj u tvome<br />oku, uranjam u te prelepo<br />bukete tvojih crveno jakih<br />bradavica.<br /><br />Nestacu u nitima zore,<br />a osmeh tvojih jutarnjih dodira,<br />kroz srebrne pute moga meseca,<br />bezbrizno po meni se izlij.<br />Postanimo zedj nasih vlaznih<br />uzdaha.<br /><br />Glasovi se namnozavaju dok noc nam<br />traje, nevidljiva rosa opipljivo<br />rasteze, zlatni tragovi sunca slute<br />i sa crvenih usana s'ljubavlju kaplje,<br />ljubav nas greje dok nase sunce nemirno<br />sanja.<br /><br />Nabujale su grudi tvoje,<br />miris tvog daha menja boje,<br />jos u mojim ocima paucina tisinu plete.<br />A usnulo lisce sapce svo znanje rubina<br />o tvojim usnulim usnama kaplje.<br /><br />Ne smeta mi ova iskrena nocna bura<br />sto se kroz nocne reke rastapa,<br />prevazisli smo sve zemaljske reci<br />i zato u tvoja njedra moju dusu stavi.<br />Zauzeo sam smisao tvoje zvezde vodilje<br />i sad cujes pjev, tu kraj gajeva neba<br />kako ti vetar kroz tvoju cupavu kosu sapce.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-90039931271179267502017-09-18T20:45:00.000+02:002017-09-18T20:52:35.399+02:00Daljina se razlila, ko godisnje doba<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>P</b>atnja nije u toj odsutnosti, <br />niti sto s bolom dolazi.<br />Imam te u ljubavnom dahu,<br />prisutna si moja tugo<br />i san za kojim krocim ove noci,<br />prisutno je s tamom,<br />jer daleki su ti trenuci<br />koje cu sacekati s nocnom trpezom<br />svojom.<br />Imam te u dlanovima, <br />prisutna je ta daljina tvoga glasa<br />a ove noci, i daljina je jos dalja,<br />i pogledima svojim ka odrazima noci<br />te trazim, a mesecina bljestavo bela<br />ocrtava odraze tvoje, ko pahulje u<br />tuznom snegu.<br />Sakupljam delice uspomena,<br />znam da te ima po mirisu tvome<br />ima te u ubranom cvecu i u ceznji,<br />na svoje dlanove te pruzam<br />prisutna si nepomicno ko ovaj san<br />u usamljenoj noci.<br />Zadrhtim pred ulazak u snove<br />rastresem onu paucinu dnevnu sto se <br />sakupila na mome telu, <br />i sve one kise iz olujnih ociju mojih,<br />tiho pada san na oci, placem,<br />jer sudbe se bojim.<br />Znam, teza su jutra posle ove noci<br />u dugim dnevnim treptajima se nadam<br />da ces mi doci, ima te, uvek si prisutna<br />moja tugo od tebe ne mogu pobeci.<br />Noc je duga, oprostiti mi nece,<br />imaju te moje misli, osecam nestanke tvoje,<br />a pogled se suzava stalno, cekanjem slutim,<br />jer kao da okean nebeski preliva u tvoje oci.<br />Tisina je prisutna, oseca se vazduhom,<br />ta praznina od zagrljaja, a jos te imam u<br />ovom usamljenom casu.<br />Patim i ove noci, jer znam da neces doci <br />i u poljupcu nemirnih suza,<br />prisutnost je oplakanih obraza mojih.<br />Okrenucu se ove noci u potrazi za tvojim dahom,<br />a znam da ces mi pobeci, jer sreca bezi od<br />tvojih reci, oseca se tisina u tvojim talasima<br />reci.<br />A odsutnost tvoja je patnja srca moga,<br />i u tom cekanju bol me rusi, plasim se<br />sudbe, jer opet ces mi pobeci.<br />Docice jutarnja smena starih uspomena i taj<br />miris vina od sinocne buke, spoznacu te po<br />uzdahu svome, a ti ces me raspoznati,<br />po uplakanim usnama mojim..</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5217342013503198613.post-9188993246704820162017-09-16T00:09:00.000+02:002017-09-16T00:09:06.392+02:00Tvoja cutnja je moja bol<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i><b>N</b>a ognju vremena, moje srce na nitima trenutka puca<br />i jos mirisi te noci, pogledom ce se pronaci.<br />Zagrljeno iskricama vatre, u mislima tvojih uzdaha <br />osetim onaj nemir sto prelama i delici secanja smesteni<br />na vrhu tvojih latica.<br />Taj zlatni ples tog ognjista kud moje srce lomis,<br />koliko god ga polomis ono iznova se radja i ceka<br />kada ces svojom cutnjom, njemu bol da nanosis.<br />A mekocom usana, spoznala si moje narucje meseca,<br />i zato nezno se privij uz moje telo, sto te cuva ove noci.<br />Drhtavim glasom dozivam te ovog casa, i sa palete ljubavi<br />oslikavam ti tvoja htenja, vremenom cu sacekati da i u<br />moju javu zastanes.<br />Ne budi se dok na tebi ostavljam zagrljaje,<br />s njima zavodim tvoje velike bradavice i necujno jedrim<br />pod ugrizima tvojih pora.<br />Sve tvoje dodire cuvam pod platnom vecnosti, <br />da kad mi dusa promrzne od ove studeni za tobom,<br />ja otklonim mrezu samoce u ovoj noci sve dok drhtanje<br />vrelih kapi sa mesecine ne sklizne.<br />Umem oslikavati moju dusu, niti vatra je moze sagoreti<br />koliko se tvojom cutnjom bol razlije.<br />Znali smo osmehom prstiju proci na sva skrovita mesta<br />i smelo nametnuti treptaje tvojih ukusnih udisaja.<br />Zato, prepusti mi tvoju smelost tog tvrdoglavog koraka,<br />osvojicu mirisne bokove tvoga horizonta, a moji uzdasi,<br />tek izasli ispod krila tvojih leptira.<br />Nagovestavam tvome vetru da cu zanosnim okretima svojih<br />pogleda, kroz drhtaje tvoje kose, pronaci dubine tvojih<br />misli, neka nas neznost povede, samo neka odstrani ovu<br />patnju sto za tobom jeca.<br />Noc naseg vremena, lezi na postelji ove sadasnjosti,<br />jer smo prstima nagovestili, pa i ocima izlistali stranice<br />nasih zelja a i sama si znala natociti nasa sretna lica.<br />Ustacemo ranom zore nase postelje i rasipati nas znoj,<br />slutim pejzaze vlaznog saputanja, i sve delice trenutaka<br />naliti u reku nasih milovanja.<br />Moj svet se nastanio na pucini tvoje koze, a zudnje olujne<br />popracene u hodu tvojih stopa, oh, kako je bozanstveno<br />presvlaciti boje latica po tim rubovima tvojih usana.<br />Nudim ti ukus svitanja moje ljubavi, a ljubav tvoga zivota<br />zapocinje neznim otkucajem suncevog budilnika nase sobe.<br />Sa istoka kada dodje, dan i noc, besmrtnom stazom susretnu se<br />ja se tada na obrazima tvojih dodira, odmaram.</i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/06088142670427479995noreply@blogger.com0