уторак, 18. октобар 2016.

Natopljene reci

Kaplju tvoje reci sa vodopada usana,
ne prestaju te reci, kao kakve nezne kapi kise,
odvajaju nocas one misli sa tobom,
imaju nameru da uz ovu noc utapkaju
svaku misao tvoju.
Budi mi kroz sapate culne, moje divlje more
jedna ka drugom talasu, nasukaj se na moje obale
i pred ponoc, ti dodji kroz pore tvoga vremena,
kao kap po kap, ko talas ceznje obaspi me.

Sanjala si kako prostires sebe ispod naseg neba,
s tvojim grudima stapam se.
Plodnost njihova iza grudi veca, rastezes se
horizontom svojim i pod drvetom preplanula dok jos
u narucju drzis moje sunce sto je namenjeno tvojoj
zenstvenosti.
Pruzi se ove noci, izlij se u moje dlanove, ne posustaj
da budes moja i omamljeni lezimo u postelju prepunoj
cvetnih aranzmana.
S prstima svojim saplicem se kroz tvoje talase
upij me u svoje naslade, pamti me po mojim koracima
i u dodiru cveta otvori se.

Нема коментара: