понедељак, 18. септембар 2017.

Daljina se razlila, ko godisnje doba

Patnja nije u toj odsutnosti,
niti sto s bolom dolazi.
Imam te u ljubavnom dahu,
prisutna si moja tugo
i san za kojim krocim ove noci,
prisutno je s tamom,
jer daleki su ti trenuci
koje cu sacekati s nocnom trpezom
svojom.
Imam te u dlanovima,
prisutna je ta daljina tvoga glasa
a ove noci, i daljina je jos dalja,
i pogledima svojim ka odrazima noci
te trazim, a mesecina bljestavo bela
ocrtava odraze tvoje, ko pahulje u
tuznom snegu.
Sakupljam delice uspomena,
znam da te ima po mirisu tvome
ima te u ubranom cvecu i u ceznji,
na svoje dlanove te pruzam
prisutna si nepomicno ko ovaj san
u usamljenoj noci.
Zadrhtim pred ulazak u snove
rastresem onu paucinu dnevnu sto se
sakupila na mome telu,
i sve one kise iz olujnih ociju mojih,
tiho pada san na oci, placem,
jer sudbe se bojim.
Znam, teza su jutra posle ove noci
u dugim dnevnim treptajima se nadam
da ces mi doci, ima te, uvek si prisutna
moja tugo od tebe ne mogu pobeci.
Noc je duga, oprostiti mi nece,
imaju te moje misli, osecam nestanke tvoje,
a pogled se suzava stalno, cekanjem slutim,
jer kao da okean nebeski preliva u tvoje oci.
Tisina je prisutna, oseca se vazduhom,
ta praznina od zagrljaja, a jos te imam u
ovom usamljenom casu.
Patim i ove noci, jer znam da neces doci
i u poljupcu nemirnih suza,
prisutnost je oplakanih obraza mojih.
Okrenucu se ove noci u potrazi za tvojim dahom,
a znam da ces mi pobeci, jer sreca bezi od
tvojih reci, oseca se tisina u tvojim talasima
reci.
A odsutnost tvoja je patnja srca moga,
i u tom cekanju bol me rusi, plasim se
sudbe, jer opet ces mi pobeci.
Docice jutarnja smena starih uspomena i taj
miris vina od sinocne buke, spoznacu te po
uzdahu svome, a ti ces me raspoznati,
po uplakanim usnama mojim..

Нема коментара: