Dolazis li

Dolazis li,
pocelo je pristizati prolece,
a uzburkani su jos talasi ovih zimskih noci
cepaju i razbacuju u komadice ovu mesecinu
i ti si nestala,
nemocna,
ko tihi camac na pucini necijih uzdaha,
pod belim pahuljama naslonjena.
Drhtis i dalje pod pocetkom proleca,
strahujes da dubinama duse zaplovis,
tim njenim uvalama,
tek probudjenom udisaju na samom izvoru se
opijes s radoscu s prvim svetlom sustizem te.
Osecas li,
kako nasa tiha srca otkucavaju na nasim sjajnim ocima,
pratis moje obrve sto kroz prste tvoje nasukano leze.
Svojim rucicama uporno sklanjas sve oblake necujnih talasa,
a sa drugom,
lagano lice tvoje otkrivam i sledim.
Ako me ikada put navede na tvoje cutnje,
ako ikada usporis sa tvojim pogledom i na ceste trenutke,
zaplovim medju tvoje skute,
taj nemir sto tvoje telo prelama.
Necu zastati,
idem sto dalje kroz svako raskrsce pod
tvojim nebom cu zapevati,
polagano,
sa njenih visina
skinucu ogrtac tvojih strahova sto se obmotao u tvoja
davna secanja.