уторак, 21. фебруар 2017.

Sakupi me u svoje zrnevlje, naseg vremena

Ove noci,
ostavih stepenice do samog neba,
tu cu se skriti kad iz tvoga sna izadjes.
Stopicu se sa pramenom tvoje kose,
kad krenu prvi koraci jutarnjeg sjaja,
saznacu, sta to sunce ti daruje
i pod tvoje misli jutarnje
sapuce niz te svoje vrele dodire.
Voleo bi u obilju vremena i boje mirisa pronaci
te bisere bele oko tvoga vrata,
dal zagrliti ka pucini u njenom tom zanosu
tvoga sna, pa iz tih bisera na tvoja njedra
rasiriti tek zapocete tvoje pute.
Ne mogu kroz svoje misli proci a da se ne sapletem
niz tvoje nezne glasove dok kroz milovanje mira
ne krenes sama.
Tad se niz moje vrtove prosetas svojim dodirom,
pa svaki list za tvojim prstom krene kroz uzdahe
svoje na trenutke tvoje.
Slika cekanja priblizava se iskustvom stotinama
sekundi dok kroz ove modre visine odmaramo,
tad cemo smeti izvesti tu vestinu neznosti sto
na nase usne precrtavaju, crveno bele latice ruza.
Prisla si uz prve kapljice suncevih zagrljaja tu
gde smo zapoceli da postojimo i svojim devojackim
plesom, beskrajnoscu svojih osmeha, prilazis mi
okupana posteljom punoj zada.
Nemoj sada nikako odustajati, glasno dusom razgovaraj
iznad svoje duge nanesi paletu boja, mekocom svojih
usana pridji i u svoje narucje, ne, ne plasi se dok
u tebi i na tebe preovladavaju moji zagrljaji.
Danasnji dan privlaci nasu paznju jer smo nasim recima
nagovestavali tiho vetar, u ocima kroz najfinije drhtaje
otplesali valcer i naslucujemo oslikane pejzaze vlazne
od saputanja nasih sudaranja talasa.
Moj svet se prostire horizontom tvoje puti i zivom vatrom
otkucaja presvlaci tvoje podrhtaje, tako razmahana
zapovedas svojim pokretima neka nas rasporede u svilene
udisaje, pristajes naliti u mene svu svoju razbudjenost.
Kad je prosla ova noc, ranom zorom prodjemo kroz svu tu
obalu tvoju i sednes na svo ono zrnevlje sto si svakog dana
po malo sakupljala za sebe, zgrni ka sebi sve i osmehom
prekrijes zaneseno telo svoje, ostani u tom trenutku sa
zacinima svojim, jedino pridodaj svakog dana, bar za zrnce vise.
Skuvah kafu, bas onakvu kakvu volis, sedi kraj mene i razvezi
te reci, sva pitanja sto kroz tvoje zenice stoje uz jutarnju
kafu pricaj mi o sebi, pricaj sa tvojom zeljom o
svemu, a sa dusom svojom voli me ko jedino svoje.

Нема коментара: