четвртак, 29. децембар 2016.

Prekrivena s ljubavlju

Ljubavlju preliven po tvojim grudima
i sva ona ravnica sto se s ljubavlju
izlila, pokraj one veceri dok jos sklapam
oci vidim tebe, jer zelis ovu studenost
prisutnu isklesati pod vestim prstima
svojih vlaznih uzdaha.
Cuje se saputanje tvojih prstiju,
ne prestaju reci nemih dodira slivaju se
pod prstima, jedna za drugom i u predvecerskim
satima prisiju se uz tvoje nezne osmehe.
U snovima pridjes okupana nebom i te tvoje grudi
ko rajski nektari izliju se niz padinu mojih dlanova.
Plodni su ti usevi, rastezes se godinama u nama
iako je sunce odavno zamaklo, tako preplanula a
prepuna neznih pogleda.
Jos se pod sapatom tvoga imena razlijem, i nasukam se
na tvoje uvale, tako omamljen iscekujem snagu udisaja
da preko tvojih suma u same ruke docekam vrele poljupce.
S rukama u tvojoj kosi, saplicem se od mnogobrojne
zvezde taj osecaj smirenosti me upija k sebi,
razvlaci i mami.
Dok si se mirisom mojim prekrila, pomalo sakrila,
telo te tvoje odaje jos uvek ona noc u satenskom
nadrazaju posustaje.
Umes ti pod oblake navuci svu prisutnost svojih dela
razvuces je, ko same niti sunceve svetlosti,
umes i dalje da se podvuces pod krajolike nase podudarnosti.
Rastanjili smo s govorom naseg jezika, dodirima se sladimo
bar one male mrvice nase paznje pridodajemo znacaju nasih
stvaranja.
Podrhtavaju tvoje kapi sto hitaju preko tek razjurenih usana,
sto ostavih svoje tragove po tvojim poljima,
kraj onih izvora gde neprestano izranjam s okusom divljih
poljubaca.

Нема коментара: