понедељак, 20. март 2017.

Lepota tvojih cekanja

Nasminkana sudbina, lepotom je krasila,
otici radostan kroz mekane dodire kisa
lepo je to, sto na obroncima tvojih grudi
osetih sutonov oblak kako drema.
A taj dah tvojih usana sto na vrhu moga
jezika oblece, i ti zagrljaji poput galebova
na tvoj struk slece, iako smo se vezali tajnom
golicas i dalje svojim glasom, jos se oseca
ta melodija tvojih pogleda sto ka mome telu
razlije se.

Zapocela si strahom naglasavati plamenoj strasti,
ipak su tvoja polja uronjena u moje dlanove i ta
radost sto besumnim hodom dolazi, radujes se mojim
uzdahom zagrljaja, da tvrdim bradavicama ostavljas
ka meni tu zedj sto kroz usne svoje kidas tek nacete
oguljene jagode, koje jos vriste za razuzdanosti tvojoj.
Kretala si se vrlo pazljivo uz stepenice nasih susreta,
ta koza glatka, tako opojno mirna, radosno si rasprsila
tisinu medju zvezde nase, uranjajuci u budne veceri,
podsetis me kako su se godine nadovezale same na sebe
pa vatrenim snopom nasih usana razvezale te trenutke
sto ka nama idu, razliti se znaju, ali cute.
Prepustamo se naletima hemije i tih dodira sto ka nama
idu, uvek si sretna sto te pronadjem u tom prasnjavom
kutku tvojih misli, jer uvek izranjas sa osmehom kada me
procitas, a znaju se zvezde nasmesiti tvom strpljivom cekanju,
da ujedno zaboravis da sam ti ukrao vreme u tom vrtlogu tvome
gde tvoje godine zadjose.

Iako si se nastanila medju mojim koracima, bas u toj senci
nasih koraka, tvoje ime naznatno osluskuje pocetak naseg vremena.
Uporno istrajavam da u bujnosti svilene tvoje kose potrazim
onu ceznju sto s prvim nocenjem kraj tebe, tvoje nezno drhtanje
pokrijem, ali ta ravnica tvoga neba ne odustaje da se rasteze.
Dal si ikada bila toliko uz mene, ko sto imam oblik svoje ljubavi
za tobom izlivene, il si jos sa tim vremenom, shvatila da je vreme
samo oskudno u samoci, a neznost zvezda, u stvari, taj oblik
moje ljubavi sazet na milion rasutih komadica sto lezi nagnuto
na tvojim grudima, vec iole okrenuto ka mojim pogledima.

Нема коментара: