уторак, 7. јун 2016.

Cvet nade

Prosetah se stazama snova tu pokraj tvog cvetnog vrta
i ubrah cvetic zvani Nada, oblikovan od tvojih snova
u samom vrtu sretoh devojcicu mladu.
Kako sakuplja svaciju rosu sa latica i ne zna za tugu
dok s toliko paznje seje poljupce mlade pod stabljikama
njene nezne reci oblikuju njenu bujnu kosu jaku i od
povetarca neznog sto joj se pribija uz ledja i rascvetava
svu zenstvenost njenu, pa cak i dusa njena ostaje
zapamcena poput cvetica Nade.
Prodje dobar deo noci, spustih svoj obruc reci,
krenuh laganim stopama neznosti i ugledah tebe
kako kroz svoje sne dozivas me po imenu i potrazujes
sunceve zrake da te pomiluju i ukazu na me.
Ja stojim tu pored kapije snova i ocekujem pregrst
prelepog cveca i onaj cvetic Nade dopusticu da ga
zadrzis za sebe i kroz svo ono svoje vreme udenucu
jedan cvetic za te.
Procicu laganim stopama svojih prstiju i necujno cu
odlivati nezne reci svoje i uzburkati svo silno more
kraj one stene sto tvoje srce kuca za mene,
jedricu nad talasima a ti ces me cekati u snovima
dok otkucaji budu blizi i jaci, dohvaticu oluju iznad
mene i poput sunceve lepote podaricu ti deo sebe.

Нема коментара: