уторак, 14. јун 2016.

Presvukla se senka nasih zelja

Presvukla si se u boju mora, dok si pod stopalima
svojih koraka preslikavala svoje dubine izrazaja,
zastajkujes pod slasnim talasima i prkosis obalama
svoje duse, onako sto samo zrnevlje prati tvoje stope.
Usli smo u predvorje dodira, neprekidno setajuci se
po stepeniku uzitka, umela si svuci cipkastu haljinu
boje zada, pod mesecevom cipkom svezala si prekrasne
komete suncevog sistema.
Jos osecas moje korake sto slivaju poput usana nasih,
i one rajske ptice sto kljunom svojim nose ukusne napitke.
Prekrila si nas kutak sobe svojim prisustvom da kada
zagrlis da se i boje zidova umile pod senkom vecnih uzdaha.
Katkad svojom dusom prodjem tvojim telom, ne zastajkujem,
nego pod klasjem zvanih zelja, zanjem svoje plodove tvoga
semena.
I eto lezimo na postelji od smaragdnih noci, opijeno
od crvenih vina istih onih divljih tresanja sto smo
nehotice usnama dotakli.
Osecam nase vreme sto nam iscezava i u bistrini jezera
na obali nasih pogleda, zapitkujemo nasu tisinu sto svojim
krilima otera nocne ptice.
Crvenilom svojih kruznih obraza usadis u tamne dubine svojih
okeana nase slutnje, jos se vidi jasan kruzni prsten, starih
talasa, jedino slutnje jos putuju do samog dna naseg sna.
Kako prodjem svojim prstima tu se razliju zelje ko u
pupoljku cveta, siri se pod jako zelenim krosnjama nasih
dodira.
Sad je senka krenula tom stazom i pusti je neka hoda
zgusnutim redovima sna, uhvacena je milinom mojih uzdaha.
U poslednjim redovima srca i na samom prapocetku izvora,
jos se seca okusa tek rodjene duse i melodije sumova talasa,
seca se prvih slova, seca se sta to bese ljubav.

Нема коментара: