понедељак, 18. април 2016.

Kradljivac misli

Ukrao sam misli tvoje, i u tvoje snove rastvaram
i dok saputanjem se razlije svojim zeljama za tvojom
cutnjom, prilazis mi opojno i cemerno.
Tiha posle morske oluje i pod glasom svojim jedris
i plovis, dok te u snovima oblikujem u sjajne dubine
i u daljini vidim kako tones zajedno sa suncem,
ta ista svetlost sto prelama, tu, na samom izvoru
gde zalazi ljubav tvoja.
Trazio sam taj izvor tvoj u dalekim olujama nasih
dodira, tamo gde se pod talasima gubi nas razum,
tu gde ti vecno dremas i sastajes sa novim jutarnjim
suncem, pod vecnim nitima sunceve tisine.
Osecao se miris poraza dok hodas mirisnim prstima po
reci uspomena, uraslim priobalnim tokovima usana,
osecaj i dalje vapi za mesecevim plesom i u srebrnoj
svetlosnom putu, tu izmedju sna i jave, zastani na tren
i sacekaj svoj plen, jer posle nas ostaju samo vecne kise
da obrisu sve sto smo imali i nikad vise.

Нема коментара: