среда, 20. април 2016.

Nedostajes mi

Suza je usnula da se rasula niz bistrinu svoga toka,
zavidi svim onim koracima sto rasipas i svoj onoj travi
sto nezno umivas, dok jos lebdis pod rosnim izmaglicama
secanja..

I krivo mi je sto se s tvojim neretkom paznjom izvijaju
i razvlace pod recnim uzdasima prastanja.
Mozda nisam trebao onako prici, dok si sa osmesima posecivala,
moj vrat, ugrizom neznog daha, krenula si ka pocetku naseg
mastanja, cemu sve to, kad oboje znamo da nista tu nema za nas.
Kada oboje prosetamo nasim korenima, tu, gde izrasta ljubav
i neretkom paznjom dolivamo jos kapi bistrine nase,
krenucemo s osmehom nasih uzdaha i pomalo zagrliti s poljupcima,
primakni jos jednu boju glasa tvojih pogleda, dopusti da isklijamo
i mi medju svom tom ravnicom, sto ljudi je zovu vrt dobre nade.

A onda se setim u kutku mojih secanja, onog osmeha sto se slivalo
niz zeljne obraze tvoje, poput namestenih oblaka iznad nasih misli,
znam i osecam, sto si mi bliza sve si mi dalja i dalja.
Setim se u tom iscezlom momentu srece, setim se malog hoda,
tih sitnih zrnevlja radosti, setim se, i na kraju muk ostane..

I tada je padala kisa olujna iz nasih ociju, jednostavno,
ta nasa ljubav izlije se poput izmaglice secanja
po nasem jastuku snova, i sa mirisom tvoga srca,
siri se neznoscu preko tvojih pora,
dublje zalazim po mislima gde si zapocinjala sav onaj ples,
nadam se da ces ovog leta doci,
i na usnama ostaviti svoj trag beskrajni.

Tiho pridji mojoj dusi i predvodi nas u ove teske muke,
ne sluti ono sto je samo i sto nema kuda,
samo se zacuo eho tvojih molitva i pored tvojih grudi
dolazi i u njih uranjam, da se stopim s tobom,
iako vise nisam mlad u meni i dalje raste ljubav svemocna.
Iako teku dani, s malo kise i vise suncanih dana,
svratices i ti kad budem bio sed i star,
samo moja ljubav ce te pamtiti do tad.

I ova casa vina izlivena kraj karmina, ostace imena nasa uklesana
u staro drvo, tu kraj parkova nasih od davnina i bice jos malih
krosnji sto medjusobno bore da dodju i narastu na gore i sve sto
pomislim, krene ka tebi i slucajno zastane na samom raskrscu
nedostiznog cekanja za tobom..
da me moja samoca ne ubije za tobom..

Нема коментара: