понедељак, 4. јул 2016.

Trcanje za tobom

Trcao sam prema tvojim pogledima i nisam
obracao paznju ka svim tvojim grehovima,
ne, nisam bio tu kraj tvojih usana kada su
krasile druge poglede, nisam bio spreman
tad da ti oprostim na sve nedace koje sam
otkrio na samom cilju umiranja za tobom.
Trcao sam kroz tvoje pore izmedju jave i
sna, nikad nisam prastao svim onim olujnim
dodirima, za svakoj kapljici sto ti je kanula
sa sebicnih pogleda, nisam uspeo doznati da ni
ti nisi bila savrsena za mene, vec sam samo
trcao pored svih onih puteva po tvome telu.
Prosao sam kraj izvora tvoje maste tu gde se
izvijao pupak, na samom horizontu bespuca i uz
pratnju vlaznosti svojih dodira, sputavao me je
vetar olujni da ti pridjem i zadjem jos dublje
kroz tvoje telo, osecam mucninu tvojih ociju.
Katkad, kada veceras uvece i kroz silno pevanje
svojih usana, te dveju planina zatalasa moje
prste sto su nekada prolazile i da mene muskarca
prihvatis i tu zelju rastrgnes, napravio sam
napitak nade, al trcanje me zove da opkoracim
svaki put tvoga tela da prohodam, iako znam
da nikad neces biti moja, jedino kroz snove da
razlijem javu i sve one nase trenutke da oslikam
pejzazem nasih pozuda.
Trcao sam prema tvojim kukovima sveta, svoj toj
raskolosnoj udaru talasa sto si umela skupiti
pri samom dodiru mojih usana.
Znam te gajeve zeleno zlatnih plodova, svih onih
pora sto su klatila, dok je samo kraljevstvo tvoje
marsiralo moje prognanstvo, postadoh lovina tvojih
smelih dodira, zar ja, trkac tvoga tela.
Trcao sam prema nepreglednim pasnjacima ka tvojim
ledjima i svoje misli rasuo u svaku pukotinu tvojih
brazda, osecalo se sjedinjavanje moga nemira u tebi,
osecalo se ko da disem, a nikad nisam bio ziv u tvojim
uzdasima.
Moja ljubav je lepsa od svakog cveta, cak i u onoj
masti sto je drzis, dal je drzis, il je to samo skretnica
da mi dokazes da je sada drugi neko u tom bespucu neznosti
pronasao tvoj redak cvet ljubavni.
Trcao sam do samog pocetka tih obraslih pasnjaka tvoje
zenstvenosti, ovlaz sam prelazio svojim nesebicno vlaznim
prstima kroz tvoje jauke zadovoljstva osetis tebe, tebe
napunjenu svom silnom energijom za kojom vapis.
Drzah te u narucju svome dok sam trcao u korak naseg vremena,
trcao sam i na sam kraj tvoga zivota, sreo sam drugog coveka,
koji je stajao na rubu tvojih koraka.
Moje misli sada cute, cute i ne priznaju nikako one udaljane
trenutke, s kojim vecno ljubis plamtecu zvezdu moje iskrene
duse.
Moje telo je izvor nesebicne ljubavi, koja raste u mojim
prstima, moja dusa je svojom svetloscu otklonila svaku
zrnevlju tudje sumnje i postalo je svetionik u samom delicu
svoga raja, i pod jarkom svetloscu buja svakog dana,
dok broji tvoje korake, malih stopala prelepe zene.
Moja ljubav u meni za tebe je cuvana, glasna i magicna,
ljubavnim trenutkom okovana i zeljena od stranih dodira,
spremna ka odredistu, ka onim savrsenim zeljama kada se
zajednicke usne spoje a u jednom casu cine nesavrseno
vreme za nju.
Trcao sam kroz besmrtnu ljubav svoju koja je zagledana u
tvoje zvezdano nebo, prema onim pticama sto prkosno paraju
tvoje bice, ljubav u meni nije jednom, a nikad nije bila
nastanjena u tebi.
Trcao sam kroz ljubav svoju i shvatam da nisi ti ta,
al ipak trcim ka tebi da pobegnem od gusenja svoje ljubavi,
sto jeca i daje beskonacan spas, dal to znas ili te je samo
strah od prevelike ljubavi moje.
Ljubav je nastala u pesmi mojoj ka tebi pise, citas me
ko da sam juce rodjen, a umro sam u potrazi za tobom,
na samom rubu tvojih usana, osetih tvoj spas koje nikad
nije bilo za nas.
Trcao sam do tvojih stopala sto kradom ostavljaju svoje
tragove do mojih dodira, i u svim svojim uzdasima svojih
tragova izgovaras dubinu svojih emocija, ostavljas nemoc
mome trcanju za tobom, da me i moje vecito sunce ostavlja
na samom pragu svoga zivota, i kroz slatke poljupce porucujes
da je krivo vreme sto vise nema nade za nas.
U tvojim uzdasima srca, radjas me pred kapcima tvojih
obala, i tako moje bice postaje svetionik na usamljenim
obalama.
Lepo je imati svoju sudbinu, otici onako radostan, kroz
sve silne kisele kise, lepo je radostan otici na sam izvor
nade, kleknuti, oprostiti ti sve i krenuti ka boljim
zavrsecima.
Dan se proteze ko godina i u svim tim trenucima osecam
mekanu kozu tvoju sto para moje vreme, strah me, stalno te
mesam sa zeljama svoga zivota, u vrelini moga glasa za kojim
zanosno razgoliceno hodas, jedina je dusa u mom telu sto
vecno pati za savrsenim trenutkom i u cekanju ti nestajes
pod prazninom mojih ruku, nestajes, za sva vremena.
To utociste sto prodjoh pored tvoje maste.
Sva ta cula tvoja osetih na vrhu svoga jezika, tu slast,
pod penom od piva skliznu sami odgovori tvojih reci.
Razumem tvoju tisinu u boji glasa, dok tom cutnjom nanosim
paletu strasti i uvek iznova darujem tvome srcu predkazanje
svoje ljubavi.
Trcao sam za svojom jedinom ljubavi, nisam je pronasao u ovom
vremenu usamljenih naroda, slomljenih srca nalazio sam po
svacijim raskrsnicima tudjih zivota, nikad nisam spoznao
nasa dela u snovima, taj okidac sto nas pali po masti i u
svezini predvecerima naslikao sam sliku tvojih strasti po
nebu, ni tebe nema u ovom zemaljskom svetu, samo prazne
duse setaju, pomalo setnih koraka ljudi, pod obavezama
tudjih dodira.
Trcao sam i dalje, al te nisam pronasao, dal ces biti na
samom kraju moga zivota, il cu okusati srecu u sledecem
zivotu.
Ali, moram jos trcati za tobom kroz svaku izmaglicu nasih
secanja, znam da se zenskom gipkoscu po meni razlijes i
moj strah za tobom nestane, volim da te docrtavam sa svojim
gladnim ocima, jedne stare ljubavi za tobom.
Trcao sam danima, vrlinama nasim stalno probam,
i ove noci trcim kroz svoje snove, pred zoru zastanem,
razlijem se ko smaragdna reka u stisku tvojih ruku,
na tvojim providnim i zeljnom licu njisem, dok se ti
nadas mojoj ljubavi.

Нема коментара: