недеља, 10. јул 2016.

Ucestala strast nasih dodira

Setih se da smo u nepreglednom vremenu
i mirisu nasih nocnih pogleda,
zagrlili pucinu zanosa i kroz svemir smo
srasli, a pre toga, svojim dlanovima
sakupljali mastu i kroz nezne noci
zaustavljali smo treperenje nasih srca
i sa prvim korakom zakoracili u nadahnuce nase.

Mislima smo nase uzdahe svezali da osetimo taj
zvuk mira,
oseti se ti tihi vetrovi na proplanku tvojih
njedara i kroz nestrpljive poglede odmorimo nasu
ceznju sto neprestano rosi nasa tela,
prihvatamo sve krosnje nasih osmeha,
tada cemo opusteno na vlaznim laticama cveca i
kroz same prste natociti tvoju tajnu raskosnih
boja tvojih usana izliti.

Jos dok drhtanje jenjava vrelim kapima zajednickog
meseca utolicemo nasu glad u nasa prozirna jutra,
i prvi zlatni leptirovi na tvom stomaku sto ocrtavaju
suncokretova beskrajna polja, svu nasu postelju pozuda
nakvasicemo nasim ceznjivim telima.
Samo cemo plavetnilo nase duse jakim bojama melodije iznad
jarkih duginih boja razbacati,
laganom paletom ljubavnih boja oslikati vecnost sto
nanize se kroz nase momente a onda cemo nasu strast
razloziti po putevima nasih ucestalih dodira.

Нема коментара: