понедељак, 12. септембар 2016.

Vristis u vrtlozima strasti

Vristis u vrtlozima strasti
i ljubim svaku stopu tvojih
koraka prstiju u kojima postojis
i s kojom nastavljamo nestrpljivo
cekanje.

Vratiti taj sarm tek probudjenih
pogleda na krilima nocnih uzdaha,
dok jos plovim preko tvoga tela
u tvoje odaje izvucem adrenalin
tek usnule ljubavne vatre.

Umes usnama kroz ceznju sa grudi
da razlijes, napeta su ta cula i
opijena najljucim vrelim jezikom,
dodirom odigras po mokroj kozi,
ne naslucujes vatru pesme koja se
pod vulkanom razlozi.

Vriskom poljupca rastocis zavezanu
strepnju, pa preko svojih bedara
izustis usnule bradavice i obojis
ovo jutro dok jos pozudom raspevano
prekrijes nasa gola tela.

I poceh da razvlacim usne kraj
predaha uzitka, odmarajuci neravnopravnu
borbu u osmehu tvojih nevaljalih misli
i razgalamih koracima da dodirujem
tvoje telo, al prekinuse me ti vrtlozi
strasti.

Dok si razvlacila svoje stope po mojoj
dusi, sa sobom poput sna, najtise i nezno,
ponela si mesecevo srce niz strune moje duse
slile su se male kapljice duhovne, iako se
miris sa dveju planina razbezao po prostranstvu
nasih oznojenih tela.

Volim s tobom nebeske kocije rascrtavati i kroz
sanjiva jutra, naiskap popiti blazenstvo nasih
ugaslih tokova zelja, a mojim telom prostruji
dok jos toplinom svoga tela nastojis prelivati
okus divljeg nara, pod vrhom sneznih vrhova Alpa.

Stopljeni u vazduhu vecnosti razjuricemo stare
rane, proslih bitaka, udisati jedne i druge zelje,
kroz bezbrojna milovanja u ovoj noci sto rastopljenim
stopama najavljuju jutro cemernim uzdasima.

Нема коментара: