четвртак, 12. мај 2016.

Dve osobe, a jedna dusa

Imala si miris koze divljih tresanja
iako smo bili svezih ljubavi,
nismo znali da pokazemo prave stvari
kotrljali smo se svakodnevno kroz poljupce
sveze, setim se tih usana sto su umele da
ljube, a umele su dosta toga da ponude.
Taj prvi poljubac nas je zakovao za svagda
da se prisetimo tih spremljenih strasti pred
zetvu nasih plodova i dalje osecam tu glad
duse za tobom, osecas i ti, ti si sada
necija zena drugom, jedino su nam ostala
secanja rasuta po nasim uspomenama.
Mogli smo da osetimo tu nasu ljubav u nama
iako nema pojmljivih reci da se objasne te
stvari, jedino smo osecali tu srz, taj osecaj
topline iako nije bilo letnje vreme u nasim
domovima sagradjenim od svakojakih desavanja,
mi smo pronasli tu svrhu sto nas je spajala
ta ljubav u nama je ocvrsnula i krenula u nase
prelepo predivne dogadjaje.
Osecala si svaki dodir prstiju preko svojih ledja
nezno upijajuci nektare mekoce, tih cvrstih bradavica,
tog iskrenog osmeha u ocima svojim,
tom propustenom sazvezdju koji i dalje tinja gde god
se sretnemo sa trackom nade da krenemo dalje.
Iako su se razgalamile godine oko nas i dalje nastojim
da tihim recima poruke doprem do tvoga bica, znam,
da me stidljivo pogledas svaki put,
a ja poput muskarca pogledam tvoju dusu koja jos ceka
dodire mojih usana iako osecas mene, ti si obecana drugom
mozda te taj voli jarko vise, kroz svoje trenutke ispunjava
intimnije, a oboje znamo da tebi treba mnogo vise od obicnog
sexa.
Govorila si onda da si prazna emotivno, lagano gubis bitku
u kojoj od pocetka znas kraj, osecam otkucaje tvoje,
osecam svaki taj otkucaj ko sto ga je sam On podario svima
nama.
Kroz podlugove nasih iscekivanja stajali smo sami i cekali smo
nas trenutak, taj trenutak da se podarimo medju sobom
iscekivano je podosta vremena, vreme gazi nase godine.
Taj prvi susret mi je podsiven pod raznim secanjima i stoji
svaki put kada te ugledam, nehotice krenemo istom putanjom
nasih pogleda, zastanemo na tik od sebe i setimo se dal je
pametno proci sve isto i krenuti tim sazvezdjem oriona, ponovno.
Te oci su svetlele jos vise od samog radjanje planete,
pa cak te usne bile su punije od ljudskih shvatanja za potrebom
intimnosti, prokleto se osecao taj vapaj tvoje koze i umelo je
da isparava taj miris tvoj, umelo je da opije boje prostora za
toplinom tvoga srca, ume i dalje, al toga nisi svesna.
Iako se mimoidjemo u nasim svetovima realnosti, i dalje nam
dusa zatreperi i pod otkucaje kida breme naseg vremena,
mi smo prokleto odlucili da idemo dalje i kroz svrsene stvari
krenuli smo peske, trnovitim stazama tuge, dok je svaki trn
a ujedno otkucaj nase ljubavi za nama.
Znam, necija si zena sada, drugom kujes tu ljubav, dok srce tvoje
i dalje trazi otkucaje moje, iako godinu dana prodje kroz
svakodnevne bitke moje duse, dospeh i do tebe u to malo parce raja,
da se setim onih starih dana, jos srce boluje sto ode njena dusa.

Нема коментара: