среда, 3. фебруар 2016.

Boginjo mojih snova

Previse toga imam ti reci, a nemam vremena sve to izreci
to suludo vreme sto potrosih za svoje grehove,
sav taj jaz, sto kaci moje vreme, kao prokletstvo sto me
ganja, ko izlivena jabuka onako pokisla sa gorkim suzama.
Kako da ti saopstim svoju tugu u ovim sitnim satima
znam da bezbrizno snivas, osecam da ti misli i dalje
odlaze u moje dlanove gde ocekuju moju neznost svu,
kako da ti saopstim da nocas patim, kako, kad nemam te.
Osecam neznu svilenu kosu u bezbrojnim sarama tvojih boja,
tako leprsavo prenosi moje dodire po tvom slatkom jastuku,
osecaj poput svilenih koncica podusiveno pod oblake nezne,
i taj oblacak sto nezno drema, pod tvojom kosom nezne snove
sprema..

Voleo bih rukama proci te nezne obraze, pomalo zastati nad
prevojima blizu ociju, pa ponovno potrcati za predivnim
i usnulim usnama, sto znaju odavati uzdahe po celim snovima,
katkad znam i u snove doci, pomalo, ubrati tvoj prelepi cvet
iz tvojih pescanih dina i opet svako zrnevlje tvoje prosarati
tvojim imenom, pre nego sto oluja dodje, do tvojih vrelih usana.
Usnama svojim prosarati po grudima tvojim, upiti svaku slast
sa bradavica tvojih i pomalo zagristi te cudne puteljke sto
me odvode u ponore nove, patnja me tera i van mog vremena,
zasto me ubijas i ove noci mlade, zasto me patnjo teras na put
bez stvarnog cilja i opet cu nastojati da bdim nad tobom,
kada ti ne mozes predamnom, kroz ove teske noci, ulicu nadu svu
jer ja sam za tebe uvek tu..

Poklonicu ti u novom danu jos pregrstaj toplih dana sasvim obicno
uzvraticu ti i po koje slovo, znaj maleno moje, da te cuvam u sreci
ovoj, katkad cu progurati sunce brze da te odgleda pod puteve nove,
mozda ces u boji lavande pronaci moj odraz i poslati mi poruku i
za moje bolje dane, jer ja ostarih u prokleto mlade dane.
Ne plasi se nebeskog veza, to samo prede moje reci i tvoja postelja
meka, odsvirace po jos koju notu i pusticu jos poljupce nove, nadam
se boljem zavrsetku, pa sta iako me nema kraj tebe, u tvom srcu sam
stalno sa tobom, pa cak iako suzu pustimo, barem ces znati da nisi sama.

Dok nezno slivam poljupce po tvome telu, moje telo snazno zadrhti
na usnama mi ocrta osmehe, zelja mi se pojavi, sve moje misli prilaze
ka tvojim ceznjivim uzdasima, svaki atom neznog poljupca je dar od moje
duse, nemoj zastati na rukavcu nasih dodira, osecao se onaj miris
ljubavnog uporista, dal sam kriv sto te pozeleh u ovo oskudno vreme.
I ove noci prisivena je pozuda iz tvojih ociju ispunjavajuci drhtavu
vlaznost sretnih dodira i dise porama tvoje zenstevnosti noseci te
u nalicje snenih krugova, gde kroz tisinu ispijam ljubavni napitak kroz
tvoje mekane usne, a opet kriv sam, sto te u ovoj noci kradem, samo za sebe.
Ova noc pocinje u tihoj izmaglici secanja, kroz tvoje nagle obline,
onako uz osmeh tvoga tela, u zivopisnim bojama tvojeg vremena,
i strasno svoje bradavice nudis, vristecim naborima svoje nabreklosti
razlivas se po meni poput izmaglice secanja i kroz dodire nagle,
obasipas me ceznjom vrelom i budis u meni djavola, koji potajno drema.

Posedujes u ovoj noci taj rasuti jezik po mome telu i sakupljas brojne zvezde
i te cestice sto napinju moj nagon ka svrsetkom prema sjaju, na nezne ruke
brojne ceznje se skupise, na tajnu tvoga osmeha, neprestano nudi,
kao rasuto sazvezdje iskrene ljubavi.
Nocni jezik prati tvoje uzdahe koze, iako me nema kraj tebe, osecas
svu vlaznost stidljivog mene, a unutar tame tu jos lezi moja ljubav
pa uz pomoc veste oluje, prolazi tvojim telom i upija sazvezdje tvojih trenutaka.
Sva natopljena nasim svezim znojem, savrsena noc pod odsjajem svece pruza
jos jedan tracak nade da uspinjes se na mene, dok laganim koracima prelazim
na tvoje bokove i u svoj toj silini, ugrizom pocepam gacice od svile
i krenemo u jos sladje, najsladje ljubavne grehove.


A negde daleko u daljini, cuje se nasa muzika, poput vile da kroz ovu noc
uklonim ti tugu svu, a pred zoru probudicu te, kao prelepu boginju..

Нема коментара: