недеља, 14. фебруар 2016.

Tvoje zarobljenistvo

Kad se u mom pogledu nasmesis ti,
pa s mirisom duse poseti tvoje
zagrljaje i obavijes me celim telom,
jer opijeni smo u zajednom krugu,
vise ne trazim sebe, jer sam kraj
tebe, kako me opijas usnama kroz
sebe i u poljupcima vetra, prepoznajem
dolazak tvojih prstiju, uz prolecno
vece, oslobadjam svoju ljubav za tebe.
Pod vlaznosti poljupca uzivamo,
otvaram sve pore ka tebi i na sebe
primam sav tvoj sklad i savrsenstvo
i postajemo, jedno za sebe to je
sigurno, a ti leprsas na vetru,
prelepi cvetu moj sto rastes u
mojim porivima, moj dasak vetra
sto me cekas na kraju tunela.
Rascvetali se ko reka secanja
pa snjome na obali tvojeg stomaka
pristajem i svom silinom neznog
jezika prelistavam svaku stranicu
zajednickog zivota, malih trenutaka
u dubinu tvojih zagrljaja i nebeskim
neznoscu priklanjam tvoje srce ka
svojim dlanovima neznosti.
U svakom pogledu tvojih iskrenih ociju
pronalazim nase minute, da zazelim
da si ovde u ovom moru ceznjivih emocija.
I pod mesecinom pletem svoju ljubav
da pod carima zarobljenistva, postanes
moj nezni rob koji samo za mene dise i
zivi i sa pozlacenim mesecom otklonis
svaku sumnju i prigrlis me i ove noci
jer bez mene neces moci, dodji i svrati
u moje srce samo, budi kraj mene sada.
Sa prvom godinom uzitka, snivaj moje
dodire poput svile, zaori sa svojom kosom
ludom, svoje dlanove uprljaj sa mojim uzitkom
pa na redu dodji i sa noktima svojim
urezi ime svoje u moje srce sto te zove
polako spusti vrele poljupce po meni
sasvim polako dodji kraj mene, spusti
i celu sebe, mekim stomakom zaplesi
barem u ovoj noci pusti jos korak do dva,
pusti neka se rodi jos jedan deo nas.
U beskrajnim okovima ljubavi, baci kljuceve
u beskonacnost vremena, zaboravi na sumnje
i razjarene ljude, pristani uz mene, budi
moja sva, ne kroz oltare, nego kroz svake
noci pripadni moja sva, od ove noci budi moja.
Njisem tvojim bokovima, njihaju se i tvoje
dojke, pomalo poskace i srce tvoje, skaces
na mene sva, ja nit pozalih se necu, jer
prija kada skocis i viknes od uzbudjenja
hop, a dupence izgovori cup, polako pridji
u ovoj noci, podari mi cvrsto sve, jer cu
preuzeti tebe celu, barem po malo, po malo.
U visini mojih poljubaca slecu preko tvojih
usana, kaplju toplim bojama usana i zanosnom
tisinom sapucu za tobom, po tebi ostavljajuci
ceznju u vidu dodira, nasih slatkih prepona..

Нема коментара: