Stare strasti

Beogradske ulice su disale ovoga jutra pomalo zbunjujuci narod
zasto si ti ovoga casa obukla haljinu prelepog proleca
a opet ni ti nisi kriva, sto koracas sa slomljenim srcem
jer ipak ti si jedna mala princeza umornog hoda.
Nocas je bilo olujno nebo opirali se oblaci teski da ne
saperu tvoje nade, ljubljene kapije, rascvetani trotoari
po neka ruza na klupi da ti oda smek, da ipak ima neko
ko te ceka u nasem ukletom gradu.
Zeleznicka stanica je primala ljude i otpremala ih ko zna kuda
a ti si dalje lutala po nasim secanjima i zastajkuci po
uspomenama i opet si znala zavoleti tudji pogled.
Umela si karminom preci preko svojih usana, poput mojih
poljubaca koji su umeli da se slivaju ko poput kise izjutra
a nekad si znala i rosnu izmaglicu secenja, ostaviti sa strane
i uzjahati na dobrim pricama sadasnjosti, ali i to je vreme proslo
doslo je drugo doba, dosla je i druga nova ljubav da se proba,
prosao je onaj jaz, prosli su sati, otkako kapi ostase izvor nase
stare strasti.