уторак, 9. фебруар 2016.

Imam poljupce po tebi

Imam poljupce po tebi i nosim srce tvoje u grudima
u svakom njenom otkucaju, osecaj me obuzima, dok
zoves me mojim imenom.
Imam poljupce po tebi i nad telom tvojim dozivam
tvoje korake da pod vedrinom neba, ugledam sebe,
tada znam da sam se isklijao iz tebe, iako imas
dar da me prodrmas za tili cas, ja sam zbog tebe sad.
Znam da imas odsjaj u oku svom, osecas kako blize
zubori mom poljupcu drag, poredjane uzdahe navlacis
preko sebe, imas me na svojim usnama, a opet svlacis
deo sebe, da te zagrlim i ove noci, uzmem i deo sebe,
dok se svlacis po rumenim tokom svoga obraza.
U vecnom trajanju poljupca te imam, znam, da si ti tu
pored mojih grudi, osecas plimu u meni, osecas a nedas
se, osecaj se budi i zato toliko cudi, uzmi sto ti zivot
pruza, uzmi celog mene uzmi pod svoje, znaj tu sam samo
za tvoja oka dva u njedra da me stavis i srce tvoje
otopice se od srca mog, jer zna da je zaljubljeno.
Isprepletena ceznja za tobom se vuce, cak i strast
probudjena se budi, a i vreme polako nudi svoje note
da osetimo svaku boju zvuka pod vlaznosti usana nasim,
a ti i dalje dremas pod mojim dodirima, poput kasmira
gde dvoje ljudi leze, probudi se milo moje.
Uzmimo mesec i ove noci, spustimo ga nezno u reku neka
se i ono umiljato mazi pod oblacima mekim, polako neka
uzme deo misli nasih.
Zvezdana prasina nudi nam tragove svoje, pisu memoare
nase, pod prstima culnim osecamo nesto slatko sto nas
mami, kao onaj sjaj iz tvoga oka, znam da znas i osecas
svaku nit emocije, a znas li da znam..kako se osecas sad.

Нема коментара: