недеља, 14. фебруар 2016.

Nase predvecerje

Odlazim u ovom predvecerju iako me ti cekas na kraju tunela
sve su nase senke obgrljene, iako ponovno lutas po mojem telu,
nekako nam je mekse da se dodirujemo telima, saptaci pod prstima
ponovo dolecu, ko nase mastilo pod jezikom i tako u krug i u
nedogled ponovno, opstajemo u ovoj veceri, ti i ja, zajedno sami.
Pridruzujem se jasnoci tvojih dodira, samo polako zastanem da
otkrijem deo tvojih misli pri udari vlaznih usana po mojim preponama
osecam i tu vlaznost uzdaha, kako prelazis tek obrasle narastaje
vlastitih uzitaka.
I ti kao zena, cupava, rastrgnute bluze, dok jos karmin klizi sa tvojih
usana, stvarajuci uzavrelu strast medju tvojim mislima, nepodnosljiva
zelja za jos vece paranje rastrgnute odece, oseca se blud nad nama, a
opet sledimo iste staze ka zavrsavanju po meni, ko ja po tebi.
Svidja mi se ta zena, ko ova pesma sto tebi pisem,
i ove visoke planine u tvojim ocima i jarko crvene dojke, stegnute
od mojih saka, oseca se i dalje taj napor medju nasim zeljama, a opet
i dalje smo sami, na ovoj pucini pod nasim krevetom bludi.
Koliko uzdaha nosis na dlanovima, kako zapocinje i ovo predvecerje
i opet se nadamo, da medju tvojim preponama nadjem slatke plodove
nasih tek dozrelih uzitaka i ponovno oblizujem, sto smo nekad znali
pustiti urlik, zajednickog zadovoljstva, ti i ja sami, medju nasim strastima.
Razmrsio sam citav svemirski svod tvoj, usunjao se sa prvim mirisom
da oslusnem jos po koju boju tvojih misli, skotrljajuci se usnama
po ledjima i lagano krivudajuci po malim porama tvoga zivota, nadajuci
se da cu te pronaci medju tvojim kriskama slobode, da te uberem za sebe.
Vidim pod krajickom svoga pogleda, onako na vetru se viori tvoja zastava a
ispod nje je i dusa, doziva me, da je uzmem pod svoje, odvlaci svaku nit
mojeg bica, a ti i dalje stojis nepomicno, ocekujuci celog mene, samo za sebe.
Dozivam te u ovom ludom predvecerju u zelji da te poljubim, barem malo da
te gricnem za sebe, samo ovlaz da osetis da sam tu i ja, a ne samo moja senka
sto doluta do tebe ili si ti samo varka, moje srce te i dalje zeli, osecam
tvoju dusu kako sniva u mom narucju, osecam svu tu istkanu ljubav, svaki
nabor kroz vreme sto je bolelo, kada je prastalo, osecam svaku boju i ukus
tvojih prozirnih obala, zar je sva voda u tom moru, sva ta ljubav samo
za moje bice, sto te ceka vec toliko dugo vremena, osecas li to.

Нема коментара: