петак, 11. децембар 2015.

Imam te

Svuda te imam pa cak i u mojim dodirnim otkucajima,
uvek si tu nekako prisutna iako su teza ova jutra
sto se uvek prokleto sam probudim, cak ni ova
kisa sto ovako jecavo pada, cuju se kapljice sto
dovlace svoje bistre tokove, iako je predaleko
da ih uzmem do srca moga.
Imam te u mislima, prisutna si sa nestankom
meseceve lepote, imam te cak i u mom pogledu,
prisutna si dugom cekanju, a ni zagrljaji nisu
vise tvoji jer grliti tebe ostaje samo tisina.
Kad nebo prestane da place, odjednom, osecam
u vazduhu prisutno prazninu i ovi poljupci
urezani u mom secanju, znam, nemam te vise
u nocima.
Imam te ljubavi, da, ali samo u ovim
setnim recima, osecam tugu iako je vezana
ceznjivom boli, imam te u neprekidnom odsustvu,
prisutna si iscekivanom bolu.
Prsti moji vise nemaju kome optrcavati tom
nasem vremenu i kao lastavice ulete i slete,
one sada prikupljaju nase tastine, oseca se
i dalje miris bogastva plodnih melodija srca tvoga.

Нема коментара: