четвртак, 17. децембар 2015.

Mirisno saputanje

Saputanjem slivam se po tvojoj dusi,
i uz tvoje srce ispijam nebo.
Prirodno namirisan, graciozan i saliven,
sirokom tvojom rukom vezem svoje poljupce
i ljubavnim tokovima prskam po tebi.
Zasto tvoje reci od krosnji bujaju po meni,
pripijas se grudima uz mene, pevusis mi
o cvecu, sretno raspevano klizis rubovima
svoje neznosti.

Mirisom svojih usana otvaras moje poglede
i docekujem tvoje nezne uzdahe da me probude,
da podjem u zagrljaj posesivnosti, da osetim te.
Oko nas su nezni prsti, spusteni sa rajskih vrtova
u postelju nasu, i nasa tela skupljena u prozirne
kapljice nebeskoga svoda.
Slusam kako me tvoja ljubav mami i nudis,
i kako se mojom dusom sladis, prema meni predes,
dok kroz kosu moju svoje prste nanizes, pa iznova
grickas mi uvo dok se sladis mojim bistrim mislima,
iznova brojis puteljke moje, bez obzira na moje
proslo vreme, na trenutke snene zalazis dublje
u mene.

Cela si me obasjala telom, prekrila nam srca dva
da se iz nase ljubavi rodi jos jedan deo nas.
Jedno u drugo nasukani, bistrom vodom iskrenom
i sad nebom plovis i kroz kapi natapas me u oblake
jake i molis za cutnju, dok prodiremo ljubavnim rekama.
Osecamo pod kozu sto po nama lete, sve te kapi nase
postadose biserne kapi, da se sladimo jos malo sa koliko
nacina ti u belinom, a ja u plamenu, usijavamo nase
vreme i kad se silni vetrovi slome sto po nama hodase.

Velikim se strastima igramo, dok postelja gori pod 

nasim vlaznim telima.
U paketu dodira potezu se vreli uzdasi,
svemirom kojim nasrcemo, oblazemo svaki kutak naseg tela,
bogastvo nam je dato, uzecemo sto nam je i ovo prokleto.
Ispod neba nasim osmehom zvezde se kroje
i u krevetu nasem, slasti se sami nanizu.

I opet krademo vremenu sekunde, nanizacemo i ovo breme
barem u trenutku sadasnjosti prebrodicemo i ove nase
slatke muke, iako su pokleknule na sitne hajke mi cemo
i dalje ucinimo ono sto je sladje..

Нема коментара: