недеља, 13. децембар 2015.

Odsutnost tvoje ljubavi

Nasa tela su se uvukla pod postelju,
prelepim bojama tisine uvuklo i
toplim izlivima cemera, oblikovalo nase osmehe
izazivajuci strepnju medju nasim dodirima
iako su nam dlanovi divljali medju nasim prostranstvima.
Ne osecamo ko nekad pre, pokoravanje nasih uzdaha
s kojima lagano uspinjes u moje misli,
i nemam reci za ove tvoje nezne poklone u tvojim
zuborima usana, zato cutim i uzivam.
Hladnoca se uvukla, kao stara navika prosla odmila
ne treba joj moc poricanja, jer opasne su moci cistih
vernika ljubavnika..

Slobodno uzdigni svoje prelepe oci ka mojim usnama
priblizi se nezno, i ljubi me, da, bas tu gde se sudaramo
i ove noci iako znas da cu samo tebi poci.
Uvek kada ostanemo sami, duso, kroz nasu pospanost
toliko tvojih mirisa mi nudis, da se kroz bunilo budim
i pozelim nepregledne horizonte.
Uzalud kazes, sto te ljubim svezije i svezije, prostirem
cilime neznosti da tvoja nezna stopala koracaju poput
boginje iz Egipta a opet, kad se zavese razliju ko poput
snova, oboje pozelimo da smo zagrljeni poput krosnji modrih
tresanja.
Volim kada se svlacis nebeskim vazduhom, prostrujis neznim
licem i uzaludna postaje moja ranjivost za tobom, nestaje i ova
pustos mojih setnih ociju, uzaludno sve je ovo kao kriska mlade
ljubavnice u vremenu naseg sanjanja, a opet i stobom cekam mirise
tvoje vlaznosti da izlijes jos jednu reku u kojoj cemo oboje uzivati.

Podaj mi svoje tople ruke, jednom jedinom zeljom zagli me, barem na
trenutak mojih nadanja, i oslobodi moje cekanje kroz svoje dlanove
i pred pozudom svojih milovanja iznesi iz sebe zrelu dusu.
Pokloni mom vremenu uzavrelu cutnju i beskrajno tiho voli me,
jer i ove noci, molicu da za tobom uronim svojom dusom u to plavetnilo
kojom se tvoja dusa seta.
Poljupcima svojim cu te izneti pred rajskim kapijama iako pod nama nebo
odzvanja, strascu svoje zene spusti obrise po meni a moj san,
moj san ce te iskrenim vatrama, zauvek u ljubavi cuvati.

Нема коментара: