четвртак, 3. децембар 2015.

Negde daleko ko to zna gde

Negde daleko ko to zna gde
u tvom snu ja cekam te,
sa mirom i dodirom,
cekam tvoje uzvisenje prilikom
skoka tvojih neznih usana,
uranjajuci u medne cvetove tvoje,
zaprasivajuci uzdasima tvoje mekano telo
obuhvaceno neznim velom mesecivim rukama.
Oblikovana masta pod korenjem srece
izudarana jakim emocijama vetrova
prozborice jake recne uzdahe u taj
mali pupak nade, pustice vlazne
dodire usputne do tvojih mekih
prepona i zavrsice svoje iskreno
putovanje ispod postelje.
Kuda je ipak znalo da sraste uz
sve nase narastaje,
blagih uzdaha dok jos se oseca
mirisna bica nasa,
pomalo cemo posustati sa nasim
vrelim prstima i u skladu
uzivati u nasim neznim strastima.

Negde daleko ko to zna gde
uzivacemo zajedno pod obalama
zajednicke postelje, svaljivati
nasu posesivnost bezuslovnim
jedrima, pa iako nas vetrovi
slome uvek cemo biti na nasim
zajednickim putovanjima,
pomalo odvajati nase velike
kriske plodova i katkad posustati
pod obroncima uzivanja,
da se i mi malo odmorimo
i uzivamo u nasim mednim
usnama, barem malo osetimo
zapljuskuskane obale nasih dusa.
Svalimo krivicu na nase bludne
predigre, prepustimo se ponovnom
skladu. Ja kao kralj,
a ti kao kraljica,
a pod nama podanici pod
kapljicama znoja, podrhtavaju
nemilim dogadjajima ljubavnog
zova, dok neznim uzdasima svojih
gospodara prljaju nase misli za
jos malo rajskim vrtovima.

Negde daleko ko to zna gde
uzarenim ocima dozivas moje
kraljevstvo da zajedno vladamo
nasim neznim bicima, usavrsimo
sebe samima bez obzira na okolnosti
uzmemo ono sto vec odavno nama
pripada.
Ja kao kralj nad tvojim bicem
spustam svoj tron ubrzavajuci
svoje otkucaje, neznim glasom
umiljavam tvoje bludne okrete
pomalo stidno ali uvek iskreno.
Ti kao kraljica sedis na mom
tronu okruzena svojim podanicima
dok nezno kruzis oko mojih ociju
poput dostojnosti sklanjas svoj
iskreni veo, tu kraj tvojih
ociju prepune ljubavi,
probas nase iskonske potrebe,
dok podanici slivaju nase bludne
strasti po nasim bezbriznim telima.


Нема коментара: