субота, 5. децембар 2015.

Razmisljam o tebi

Zamisljam da trazis prelepe ruze u beskraju noci,
pa te misao odvlaci pokraj crnih orhideja u ravnici
gde nalik nejakom povetarcu iznad neba spusta svoje
ruke i usavrsava svoje nebeske vrtloge.
Ugledaj mene sada, budan pored vlazne kose stojim,
nesto me iz mog bica tera me na patnju, pozovi me,
stavljam na rubove svojih usana pa cak i suze bole
kada me vise ne nazoves, cak ce i moj let ostati
upamcen u zrnevlje tisine iako me muci ponovna ova
samoca.

Zamisljam svoje korake kako dolivaju saputanje po
mekanim ravnicama tvojih ledja, kako se tvojom
zenstvenoscu sire, cinim sve da precutne minute
odvojim samo za tvoje rajske vrtove, a retkim oazama
prinosim sto vise vlaznih poljubaca da barem mogu
jos malo docarati tvoje velike oci, gde dusa sniva
prelepe sne.
Dopusti mi da prosirim se uz tvoje pore i ljubavne
reke izlijem nad uvalama, kao stara navika cu prileci
pokraj tebe i ukrasavati sve ugasle tokove tvojih
cistih izvora srece.

Razmisljam o tebi da u ovoj noci krades mesecevu
svetlost, melodijom tvoje kose ulepsavas harmoniju
ovih kasnih sati i pruzas mi svoje golu sebe pod
brazdama nekadasnjih odrastanja, brojnim prstima
prozimas kretanje svoje kroz zvezde svoga milog
tela i rajskim dodirima prepustas se vecnom stvaranju
strasti.
Ukrascu vreme samo za nas dvoje i tiho odvesti nas
u vestinu bojama zvuka, ako zamislis sada sve to
onu pesmu sto odjekuje supljinama nasih uspomena
cak bi i kavezi od nasih srca posustali i slobodni
bi bili i ostali bi nam u nasim ogledalima pod senkom
sretnih dusa.

Нема коментара: