недеља, 6. децембар 2015.

Mila moja

Nekad je misao o tebi, mila moja a nekad i na dlanu.
Svaka kapljica njena, kaplje po tvojoj kosi sjajnoj,
pregrst poljubaca imam, da se mesecina u tebi razbudi,
svaka meseceva svetlost je darovanje od mene,
da se usnula razbudis pod mojim mekim telom
i pod nebom tvoju prelepu dusu imam,
a za ceste korake po tvojim slatkim odmoristima
sto ih prinosim pod nase dugine boje
u beskonacnom milovanju te imam, svako jutro.

Osecam da se velicanstven miris tobom siri
i nasu postelju u strasna jutra pretvara.
Nasa milovanja svakog jutra izdvajam i zajedno
sa njima, kroz spavacicu jutarnju izlivam
tvoje smele obrise i u strucak odvajam,
jer znam mila moja, da me svojim srcem dozivas,
preleces dodirima i grlis neznim prstima
iako me voli tvoja dusa, jer tvoji osmesi
u sebi me cuvaju, osecam da u tebi spavam
iako me nemas kraj sebe, uvek me imas.

Trebam ti. Jer tvoje strahove rasterujem
i tvojim kraljevstvom prinosim nesebicne dodire,
katkad za tobom pozudim iako moje nemirno bice
pozeli da prostruji prstima svojim do tvojih
ravnica i ugoste nezne obrise svojih prstiju
pa pucinom tvoje koze razvlacim vlazne poljupce.
Dok te imam pod vrhovima dveju planina i u tom
trenutku otvaras kapke tvoje iskrenog srca,
na svakom koraku me imas, mila moja,
da se tvoje utocista namire mojim iskrenim
milovanjima, samo na trenutak da osetis da me imas.

Velicanstveno duso moja, kroz ljubavi te dozivam
imas me u magicnim jutrima, kroz velicanstvene
vatre me imas, jer me tvoja ljubav uzela pod svoje,
pa me ima, u svakom oblacku mastanja.
Ljubavi moja jedina, ovog jutra ti dozivam
blazenstvo tvojih dodira i u njenom uzdahu te trazim
i svojim poljupcima okruzujem, da te u tom casu
zadrzim pokraj sebe i u zvezdinom beskraju u
tebi prilozim celo svoje bice, sto te uvek trazi.

Нема коментара: