среда, 30. март 2016.

Bistre kapi

Dobro moje jutro, iznova si krenula u zurbu svojih obaveza,
nestrpljivo i dalje camis u mojim snovima i po mom telu
razbacujes svoje zrnevlje i svojim neznim nitima usana
ostavljas svoje tragove po mom vec naspavanom telu.
Stalno ocekivati dal sam srecan sa tobom i kad zelena
boja mojih ociju prelije se po postelji, tad i samo tvoje
more ostaje nedoreceno, zato ususkajmo se pesmom jer vreme
je beskonacno, a mi, mi smo samo trenutci u toj reci vecnosti.
Mirisnim se uzdasima nastanis i svojom me iskrenoscu umiris.
Zeljno zagrlis moje sne i uzimas i deo mene kraj sebe,
pa ih onda kraj sebe zalivas, poput Nijagarinih vodopada
hranis sa svojim prisustvom, kroz dusu ostavljas mir za kojim
ceka i ja se pod okriljem ceznje, prepustam takvom skladu.
Onda se prepustim talasima secanja, da svake noci prodjem
opranim ulicama tvojih sokaka i nikad nisi otisla, pokusavam
da te nakupim u svojim mislima i trazim, kako u kapljici mojih
usana izmedju grudi i stomaka, kroz secanja sjajis.
Koracam, rano izjutra, a ti me sa senkom svojom pratis i
ne zelimo da sputavamo jutarnje vreme i svu onu neznost nocnu
jer ono poznaje cudesan sum nasih toplih dodira i nase stope
pamte pri udaru nasih svetova, ko sto svakodnevno razmisljas
o prolaznom vremenu i kroz svoje zelje izlijes u svoje dlanove
moje vreme, i okupas se bistrim kapima moje velike duse.

Нема коментара: