недеља, 6. март 2016.

Isprepleteni strascu

Moje telo beskrajno raste u tvojim dlanovima,
moja dusa tvojom svetloscu postepeno cveta
i moje bice postaje izvor vecne ljubavi.
Ljubav u nama samima, melodicna i cudesna,
ljubav potrebna i zeljna, spremna do odredista.
Moje misli nikada ne cute, one govore i bude
sva tvoja cula, zastanu pod zatisjem moga nemira.
Sedis pod obroncima moga dolaska i progovaras pod
ceznjivim osecajima cekanja, cutis i ne priznajes
nikakve udaljene sate, vec te u mirisu upletenih
zagrljaja verno cekas i vide kako horizontom pogleda
protezes.
Tvoje purpurne bradavice u biserne oci vezes,
odsjaj sunca medju drhtavim bokovima udises.
Lagana pora tvojih usana na mojim ramenima lezu i
razvlace se po celom horizontu, prisnije dozivas
milovanje ka postelji nasoj, sve su to razlozi zbog
kojih se odricem i napustam zivot snova, unosim tebe
u sebe i stopama realnog dodira uzlecem, jer u meni
nastanjujes sve mirisne pupoljke nara i prepustas se
zajedno s mojom vrelom strascu za tobom.

Нема коментара: