субота, 12. март 2016.

Nasa zaljubljenost

Smirena neznost naslucuje svojim tokovima,
i tamo gde nas zavela bi cemo dostojanstveni,
jer u stalnoj vatri istinitih zelja, njenim
smo zamislili deo nezne tekucine.
Nasa strast uzburkana sa prvim dnevnim svetlom
pod zagrljajima valja se nad nasim grudima,
nikada ne odustaje u nasoj zadihanosti, a
njena pod osmesima izlivena i prijatan nemir,
u tebi poseduje potrebu da zamuti tvoj razum.
Dnevne zvezde pod senkama i na obalama neba nase
su duse srocile iskrene reci milovanja,
i nas zivot ima i zeli da poseduje toliko
zaljubljenosti, da slatka ljubav pod nama izliva
se u dusu samu, oseca zaljubljenost nasu.
U vecnoj tisini daha ostvarujemo mastu,
i ne odricemo se svoje slobode, jer ipak moje
bice je okiceno mnogim delovima u tvom osmehu
jos i dalje oseca se miris tvoje zenstvenosti.
Strujimo ka radosti koju obozavamo, i prepustamo
se bojama sazvezdja, neka se tvoji otkucaji srca
izvijaju prema mojoj dusi, sa njom se najbolje
upoznajemo.
U trzaju nasih tela, vise kapi straha nema,
vec u nasim recima pokrecu se nevidljive niti,
a ta nemirnost tvoja pozlacenih trepavica izliva
svu pozudu iz tvojih snova sto kriju i preko uzdaha
zalaze se u samu beskrajnost naseg neba.
Osetih san pod tvojim kapcima i opkolile nas vlastite
obaveze, ili se preobrazi i pretvara talase tvojih obala,
samo prebacimo razdaljine nase kroz snove i uplesimo sa
dahom nasih suvih usana.
Pridji, zaljubljenost nasa, pridji u moj pokret, neka ti
moji prsti odigraju oko tankog struka, nasloni mirise
tvoje kose i ceznjivo cekanje preko mojih ramena,
i po nasoj kozi oseti moje snove vlastitog sveta,
ne stidi se, zakoraci malim stopama srca tvoga, slobodno.
Svakom poljupcu priblizi se mojem nadanju za njima,
i sa ovim danom koji se blizi svome kraju, zaustavi se
u zanosu velikog crvenog meseca, za tvoj lik na mom licu
uvek mesta ima.
Odlucio sam se pokloniti pod neznim prstima svojim svu
neznost svoju, pa uzajamnim naslanjam nezne pokrete i samo
sledim nacin pod kojem plesu moje srce i dusa, dok u
tisini nezno sapucem duzinom tvojih ociju i osluskujem
bistrinu tvojih obala, gde u pucini tvoja dusa jedri,
pod mojom intimnoscu i oseca se miris boja tek rascvetanih
latica.
Kad god dahom popratim dva bogastva u tebi, u najbrzoj minuti
pomaze mi tvoji otkucaji da osvojim tvoju intimu, u vrtlogu
tvojih odbijanja, u dodiru nasih senki, pitam se; kako nazvati
gde svet tvoj nastaje?
Sa tobom, jer zapravo u nama zedj oduvek sastaje, i to prolece
sto nikako da dodje, niti nikada nece zaci kroz tvoje stidljive
osmehe, kao sto iz tvoga boja glasa stalno naviru nezne reci uzdaha,
a s tobom zauvek savladavaju prizore tek razbudjenog sunca,
tako i na tvojem telu silna aura nebom odjekuje.
Svedok sam tajnih pozuda, talasi nasih usana, zaljubeljna moja,
iznad oblaka zanosi plove u ladji nasih zagrljaja.
Rasipas me po usnama, a ja, sladim se tvojom blizinom, pod mrezom
samog svemira, sa tvojih bradavica spustam vreline plavih zvezda,
i pruzam ti u samom pogledu raskosnog sveta, tvoga srca.
Zato, kako nazvati tvoj svet tu gde nastaje pod nasom zaljubljenoscu,
kad i otkucaji uzburkano postaju srediste dogadjaja, a vatra pod nasom
kozom struji preko celih tvojih obraza, osetih pod dlanovima svojim
kako se izvijaju i maze, naslanjas svoje lice pod ugodnoscu mojom
i nastavljamo drhtati pored nasih tela.
Sapnucu ti, u svakoj pori je upisana zelja za nama,
u svakoj toj malo ceznji, crveni se od uzarenosti moje,
da s prvim jutrom probudim srce tvoje, prisivena je misao moja,
jer od tog trenutka bices moja.

Нема коментара: