Uspavanka za dusu

Eto mladost prodje i ti meni dodje
svakodnevno brojim dane iz minutu
u minutu, zbrojim tako vreme da
mi i ti dodjes.
Brojim sate lude da mi se vrate
i one zure nekuda da ponude i ti
svrati u sokak stari, ponudi mi
medne usne, sto misle na te.
Sokak vec je star i zapusten, a
i sto mislis na me, izbrojah godine
lude i pomislim, kuda zuris ti
devojce malo, sto kucas samo za me.
U vedrini svoga toka, budi lepa i
nezna zena, bez premca i svake
niti, pruzi svoje ruke da obgrle
me dok te moje usne saputom oblivaju.
Saram prstima neznim po tvojim porama
sada, crtam brazde i cvetna polja, cak
crtam i pucine nezne, crtam i tvoju dusu
sto obliznje zvezde ponudise da te pocastim
s svojim prisustvom.
Pokusavam da letim po tvom krajoliku,
pokusavam da obletim svaku travcicu nade,
prosipam sve vise i vise kapljice strasti
prosipam sve vise i vise, pomalo u nadi
da nas zblize.
Uzeh iglu sudbine i krojim oblake nezne
vucem strune po tvojoj masti i ravnice
duge sto odolevaju nasem severcu ispod
koze, odvajaju nocas, misli samo za nas
dvoje, jer zele ovu noc uklesati u tvoju
dusu i pozeleti ti laku noc.
Kao saputanje tvoga imena, prelivaju se
slova iskrena, kaplju ko kapi kise usred
duse, kap po kap, tako jedna za drugom
i pred ponoc ponirem kroz tvoje bice i
kroz vreme nudim ti sve svoje, da budes
moje jedino bice.
Dok uspavljujem te nezno, osecam kako se
razlivas po mome telu, pa ispod neba mojih
zagrljaja, tvoje grudi drzim, bradavice tvoje.
Nezna poput vode, rastezes se poput reke mojih
korita i neznim porama privlacis me sve vise i
vise, da u zaborav padam, i pomislim ode
moja uspavanka u pogled i pamti se, dok disem.
Toliko toga pruzas da mi snage iscezava i
zaticem, tebe draga, na postelji od rose
kako umivas sebe a pod kapljicama svojim
punis sake moje ljubavi i naiskap budes
opijena slatkoci moga bica i omamljen
gledam preko kapljice, rastezes se poput
ravnice u tebi.
Ti se, draga vec odvec pruzas preko mene,
a preko mojih dlanova tvoja kosa odavno
legla.
Drhte u povetarcu srece, isaranim plodovima
strasti i dodirom cvetovi pospani postaju.
Dok se tako mirisnim sazvedjem pokrivamo,
telo mi pruzas u sudaranju nasih ruku i u
predvecerju upijaju i maze.
I pod oblacima mastanja pocinju slagati
palete nasih okusa dodira, nit po nit,
u svoj, sneni vez.