уторак, 15. март 2016.

Devojcice mala


Omamljen zreloscu izrastam u tvojoj tisini,
i rastavljam otkucaje tamo odakle dolaze,
jer bez tvojih dodira sa usana, devojcice,
u sebi od sada cujem vise tvojih otkucaja.
Hrabra devojcice, veceras si se uspinjala
u meni i moje srce prekrila velom tajni
poput zenske strasti, koju ti vec imas u
meni i u sebi, podsiveno nasim otkucajima.
Pokreces moju pozlacenu lavu pokraj mog srca,
a biti osvescen tvojom prozirnom rosnom tisinom
dok pored moga oka, jos cvetovi rastu i bude se
za iskonskom lepotom, znaci iznad tebe uzivati
u svakom naboru nasih uzdrhataja docarati svojim
poljupcem, mirisom sna razlezes unutar vecne ceznje
usnama i u potpunosti osetio sam neznu stranu, tvoje
duse, devojcice mala.
Bio sam sunce tvoje radosno sto se budi, a ti si me
predvece obukla u mesecinu, srebrnom bojom moga bica
postalo je moje srebrne krosnje pored tvoje kuce i
pod malim komadom nebeskog svoda ponudila si sebe,
pa me castis vatrenom ceznjivom strascu, svoga tela.
Pokazujem ti kako se treba ophoditi prema tebi,
prepustas mi sebe i svoje dragoceno vreme,
a usput poljupcima svojih ruku nezno kruzis oko mojih
ramena i kroz saputanje cistih nota tvoga bica prislanjas
me uz sebe i vezes me nevidljivim nitima, tek probudjene zelje.

Нема коментара: