Zubor reci

Necujno si se privukla postelji,
nekako si bila sva nesvakidasnja,
aromaticna, kako si divlja, samo
si znala ugrizom usana, prozboriti
nemustim jezikom, mladih iskrenih
ljubavi.
Iako izjutra pomislim gde si, da li
te sanjam u ovim bozijim snovima ili
samo mislim da si blize mom srcu
iako si daleko od mog postojanja.
Kako da zabelezim ovo vreme, kako
da ispustim svoj govor, kako?
Nije lako biti sam u ovim studenim
nocima.
I opet, sagledavam da li ces biti tu
u nekim trenucima.
Zaljubljeno voljeno, gledam na sate
prozborim kroz vreme, ogledajuci
nesvakidasnje trenutke nase.
I opet, molim u snovima da mi dodjes
kao gorska vila nemoj sa krilima,
umes da pobegnes, neuhvatljiva si,
sumska vila.
I opet me probudi budilnik iako mislim
da si tu kraj mene, poljupcima obasutim.
I opet mislim, kome sada brojis tihe
korake po necijem telu, a to nisam ja.
Samo zubor mojih reci i ovi snovi upleteni
u neresive reci.