петак, 18. март 2016.

Prelepo moje

Savrsenih od nas nema, samo ocaj izgubljenih,
ova vecnost nasa, potpuno nepoznata, a iznova
cuda se desavaju i u toku jutarnjeg pjeva tog
slavuja pokraj tvog odskrinutog prozora.
Zato i kacim svoja imena u tvoje misli i slobodno
te kroz njih vodim, u beskraj nepoznanica, ako
zelis, privuci me ove noci i u smotuljak nase srece
podeli me u snu, jer jedino sto ces naici kako drzim
dve duse u jednu celinu, onim zaljubljenim rucicama,
koje sam nezno zagrlio tvoje lice pred neznije sanjanje.
Prilazis svojim dodirima i milujes snenim uzdasima,
prekrivas me strascu i po mom telu prstima zapleses,
posle svakog tvog uzdaha, usnama mi podaris nezne obrise,
misli tvoje, i zaronim pod nezne prepone tvojih uskih uvala.
Dopustam samom mesecu u tvojim ocima da te obgrli svojom
prisutnoscu i prebaci belu haljinu preko tvoga tela pod
nemirne dodire moje, jer sa tobom i kada sanjas, predvodim
vodjenju ljubavi.
Svojim osmehom mi dotaknes prostor izmedju nas i na moje
grudi pokrenes divne kruzne rubove usana, sakupljas svako
zrnce naseg ugadjaja sto vecnu vatru medju moje grudi urezuju.
I dalje te na sebi imam, iako si pored mene tiho usnula u hodu,
na mojim tek neznim ramenima, nastavljam te milovati nezno,
da te ne probudim dok u snovima sanjas nas i prelepu dugu
koja je tu radi nas.
Svojim pogledom mirisem ti usne i cekam svaki tvoj podrhtaj,
mojoj prisutnosti javi, da stopama svojim krenem u susret
tvojim uzdasima.
Prepusti se mojim iskrenim ocima da predvode tvoju zenstvenost,
a onda u suncu pronadjem onaj siroki snop svetla sto razbaca po
nama, moje te oci kao vilu prekrasnih noci ljube i dusa te cuva
u ovoj noci, prelepo moje bice.

Нема коментара: