понедељак, 14. март 2016.

Pocetak sna

Ovu noc sam ususkao u tvoje tajnovite sne
i razlio mirise tvoga snaznog tela,
u grudi tvoje podelio vatru da tinja,
pozudne boje srca tvoga i upleo moje telo
u mrezu nadrazaja.
Kako tvoje telo nezno sniva, tek trebam
doznati u tvojim neznim snovima kojima tako
ocarano stopama klizis poput mekoce usana.
Pod tvojim podlugovima duse i iskrene duge,
sakrio sam svoje telo i u nadi cekam
da me tvoje nezno-iskrene ruke pronadju, a ti
tako nezno se osmehujes tek buducim osecajima,
dok u ljubavlju mojih prstiju oslikavam tvoje
snove i zadrhtim pod tvojim telom, osecam, a
samo je san, cutim, a osecam uzdahe tvoje.
Spremas moj dolazak tiho u svome svetu, i
sklanjas svoje milo lice, tvoga srca,
i letis u svojim snovima, letis poput rajske
ptice, tvoje neumorna unutrasnjost tece mojim
mislima, tako i tvoje srce mom bicu pridodaje
ognjiste tvoje duse.
Najbolje umem i shvatam kako umes da me ljubis
ocima snenim.
Nisam mogao da te zagrlim i poljubim, bilo bi
mucenje, da te tako vidim, a da prosto ne udjem
u tvoje krvotoke i okusim miris tvojih zbivanja,
sasvim polako osetim tebe, taj tok misli tvojih,
da osetim da i u snu mozes i zelis da me imas.
Otkada sam podstanar u tvome telu, tacnije pod
kozom, osecam i razumem hiljadu ukusa tvojih
mekanih usana, koje se svlace na dole, poput
zavesa u pozoristu, spustaju ovaj mrak sto uveliko
dolazi i do tvojih odmaralista.
Opet se iznova budis vatreno u svojim hodocascima,
nemam kuda sa svojim licem u sklopljenje dlanove,
jer moje celo nije na tvojim proplancima pod mirnim
povetarcem kraj tvojih grudi, i dok probiram po suncu
tvoga sna, draga, sanjam tebe kako me opet opijas
pozudnim mirisom tela zene i jacina strascu sto pretacas
i razvlacis preko sebe, osecam u kratkim intervalima
kroz izmaglicu secanja, tvoje poljupce po sebi.
Ravnica moga tela ocekuje i treba svaki kutak tvoga tela,
cistina moje duse sva je u obliku sto tvoje bice zeli,
i voleo bi u rosnom svitanju da nasom posteljom hodas,
osecam se na tvojim usnama i ucrtao stazicu naseg sna
i u nemirnom zagrljaju zasadio sam pramen nase ljubavi.

Нема коментара: