четвртак, 8. децембар 2016.

Rastopljena nada

Zamisli neznu prisutnost mojih poljubaca
i njihovu netaknutu tisinu u pogledu neba.
Zamisli svu tu dnevnu slast neznog milovanja
dok ti cutnjom nanosim rastopljenu strast.

Voleo bi te cuti, taj glas sto kroz misli prede,
iako nisam kraj tebe, da cujem onaj pjev tvoje duse
sto kroz otkucaje srca do mene svrati.
Bar u ove hladne noci, pomisli jos jednom na mene
u trenutku vecnosti otvori dusu samo za mene.

Onda cu samo blagim prstima da prodjem kroz kosu,
ko poput ceslja da razvucem niti tvojih misli niz vlasi.
A ako dremnes na tren, slobodno devojce stavi glavu
na moje rame, pusti te uzdahe da zajece nad prostranstvom
tvojih pogleda.

Da sam slikar, prvo bih te pogledom ucrtao na nase platno,
a bojama nasih usana oslikavao prelepe zanosne obline srca,
dok jos sa umocenim bojama po prstiju nasim upijao
i davao svu tu nasu strast sto za nadom luta da se pronadje.

Нема коментара: