четвртак, 17. новембар 2016.

Odustajanje

Ima te u mojim recima ko talas za talasom,
nakvasis moja slova, s zudnjom cekam tu
kosu tvoju, sto kroz talase mi nude gustinu
tvoga tela.

Te oci ko u vidu dijamanta zablistaju
horizontom njenih pogleda, sjajne reci
izlivaju se preko rumenih usana tvojih,
odaju one jake emocije sto u dela ne dolaze.
Vec uz uzburkane reci ostaju samo prazne,
praznina tvoje duse plesala je u ritmu njenih
otkucaja.

Moje misli nikad ne zacute, one govorom nasim
zastajkuju pred ambisom mastanja ponekad
stisaju taj tvoj nemir, te duboke reci praznih
osecanja.

I napustam dosadasnji zivot, sve su to razlozi
zbog kojih se odricem, to blisko dozivanje u
pogledu ne stize.

Upila si svaku laticu neznu i njenim mirisima
sledis svoje sne, tih slatkih lazi, izgubljenih nada,
odustajanju pri prvom koraku svojih neznih svitanja.

Нема коментара: