петак, 11. новембар 2016.

Tvoje slatko lice

Gracioznoscu slivas osmehe niz padine svojih usana,
usnuli su ti se pogledi strani,
kraj duse isti zaspali, kraj rucica neznih
osecaju blage dodire njegovih usana.
Sto ispisuje tvoje smele uzdahe.
Sunce se nesavrsenim korakom spustalo do pramena tvoje kose
nije slutilo da ce zaci jos jedan novi dan.
Mesec je na strani srca tvog,
okupano docekuje uzdrhtale ceznje polu-sanjivo
nadolazeci u tvoja korita,
tu kraj tvojih neznih dlanova,
ocistice to sunce sto je proslo hiljadu puta do sada.
Taj miris tvojih pogleda duse,
s iscekivanjem ce zaci nad talasima tvojih nestasnih snova,
nece primetiti moje prisustvo jer ja sam se
sakrio mnogo dublje,
kraj onih emocija kada se razbudiis
uz moje prve sunceve zrake.
Taj nosic tvoj sto smelo iskusava tek nove puteve zivotne,
o da li znas,
da u tvojoj kosi se zaplelo sunce mojih dozivljaja,
da li znas da i mesec cuva tvoju postelju meku,
osecas da sam tu, nema me u zagrljaju tvome,
dok dusom tvojom koracam kroz sva slova moja.

Нема коментара: