субота, 25. март 2017.

Preslikane boje tvoga pauna

Senzibilna lepota tvoga tela nije u umoru
tvojih koraka, iako gledam kako umorno lezis
u ovoj vlaznoj noci.
Ljubav, to smo dobili na uzvisenosti nasih kapi,
kroz tisinu dozreva u nasim skrivenim pogledima.
Nezno prisloni svoju vatrenu kosu, bas tu gde
se scucurio taj krvavo crveni mesec, a ume on
da raspara nebom kada nasluti na tvoje gresne
korake pozude.
Onako krisom kroz svu onu gustu krosnju nasih drveca
ama bas u toj nasoj ulici, i tu, kraj tvojih udisaja,
razlivam svoje uzarene poljupce od tvoje kose.
Tek je prosao prvi trenutak, dok sam namocenim
prstima zagazio tek slojeve tvojih pora, a s jutrom
pridoslicom od davnina u strahu vlastitog glasa,
cutim kroz nabujalu tisinu sto se kroz nase kapke nagomilava.
Jos sapatom tvoga dodira pridjes, jos osetim mekane obraze tvoje
i poput krvavo crvenog meseca, ostavljajuci te poljupce na tebi,
ispisujem svoje gresne pokrete po tebi, a te njene rubove u tebi
ostavljam za buduce noci sto ce doci.
Eh, sto je to slatko saputati porama tvoje zenstvenosti
iako podrhtavas u svome pogledu, al ti beskrajni uzvici, a i samo
nalicje osmeha razuzdano razvuku moje prste ka tebi.
U tom tvom vrisku cuje se tvoj udah dnevni da predjes rukama
preko mojih ramena, ostavljajuci taj eho prvih vlaznih kapi
sto jos pod belinom labudovih krila, onako zure u nedogled trenutku.

Нема коментара: