Ahh..

Opet ove tmurne kise,
niz proplanke srijece,
opet reka zaborava isti izliv nadanja.
Ali opet ne mogu pobeci od svoje dushe,
gde god da krenem tebi idem..
znas li to ili i dalje prosaputas,
kroz zube..
ne ostavljaj me.

I opet sam ti dosao na prag tu gde klecis,
kao rajska vila isprepletena pozudama,
nasim..
opet.

Osecam taj okus nas.

Osjecam podrhtaje dok ti pise jedan starac,
osjeca i pamti svoju nekadasnju mladost.
I starac je umjeo voliti ludo a i u isti cas..
iskreno.
Znao je popiti kafu,
sa svojim najmilijima,
okrenuti svoja ledja i krenuti ka novim nadanjima i prastanjima.
Nekada su bili prvi dani boziji,
nesto najlepse za njega,
samo je znao uzeti krisku srijece i blagi dodir tvojih vlaznih usana.

Kao sto plavi cvet koji prkosno siri svoje latice na raskrscu ljudskih zivota..

Ponekad sebe ugledam,
kako nebrojano puta zurim u prazne zidove secanja,
secas se onih dotrcavanja u kupatilo..
krisom i tihim glasom govoris..
da i dalje nade ima..

Voleo bih da te razuverim u sve tvoje zelje,
sva tvoja osecanja da uberem u strucak iskrene paznje,
svaku rijec da obgrlim..
ali tebe nema.

Ali sam te ipak pronasao,
sada si neka druga zena,
druga osoba,
koja je srasla u neretkoj paznji,
izrasla si u pravu zenu.

Osecam tvoje srce,
tvoj kiseli osmeh na slikama,
osecam,
osecam da si i dalje tuzna.

Ali zasto,
to ne mogu doznati..
Jer znaj svako ima svog andjela,
ali sam andjeo nema nikoga sem te osobe. 
Osecam podrhtaj duse,
cujem necije molitve kroz sumrak ove velicanstvene vatre,
koju ljudi zovu..
sreca.

Secam se istkanih rijeci,
istkanih dodira u mastanjima,
osjecam taj dah..
sa nekadasnjih tvojih usana. 
Osecam,
ali se plasim..
da se gubim u moru,
laznih nada..

Ljudi kada vole,
oni vole svim srcem,
a oni sto nemaju nikoga,
sem par prijatelja.
Pokusavam ove rijeci okrenuti ka boljim sutra,
osjecam tvoje sapate od neznih,
vlaznih dlanova..
iako me nema pored tebe tu,
osjecam svaki podrhtaj tvoje dushe..

Cemu sve to,
kada ta tvoja zenstvenost otkida moje srce,
kao latice ruza..
Jos uvjek se srce tvoje poraduje,
kada procitas,
ali cemu sve to..

Previse smo znali razgalamiti svo ono nase sazvezdje,
one prozirne kutke naseg svemira,
svaku iskru neznih rijeci napisali smo,
ali javu nikada nismo savladali..