субота, 7. новембар 2015.

Misao o njoj..



Ulazim u recna korita nadanja prepusten na milost i nemilost,
hladne recne kapljice obgrlecu moja tek nakvasla krila
osetih tu izgubljenu nadu,
utapkanu bezbriznom notom emocija
svirepo se osecam,
kao ruzna zver koja pred kisicu jauce.
Opet me obuze taj strah,
to bescutno milovanje
i opet klizi po mojim krilima saputanje njenog imena.

Prolazeci sundjerom iluzija
brisem sve tvoje vlazne poljupce,
urezane u moje misli.
Pustam po sebi hladnu notu usnulih kapljica
da ocvrsne ovo moje iskreno srce
istkano pod aurom nebeskih cuvara.

Nikad ti nisam mogao docarati svu bezbriznu notu
tvoje duse iako si bila nedostupljiva..
Otvorio sam ti dlan,
spustio sam vecnu ljubav sa vrhova
tvoje duse i bodrio tvoje klasje sto izrasta
u tvom bicu..
Neprestano si osluskivala moje sazvezdje
taj nepregledni pejsaz uzburkanih misli
nikada nisi ni slutila da smo sami, ti i ja.

Uvek si znala da svoje prljave misli pocistis
ispod morskog tepiha,
sve one ladje da odbijes
uvek si znala natociti nektar tek ubralog mene
svaku onu snaznu uvalu, primas sebi umiljato
znala si otplesati bal nad zlatnom pucinom
i tiho nestati, kao izmaglica.

Zamisljam gde si sada iako ti ne znam lik
opet pustam po sebi hladne kapljice
da mi ocvrsnu dusu,
koju neumorno cuvam i pratim tvoje otkucaje
onako kroz maglu..nepoznatih ljudi.
Nasmejaces se, mozda pa cak pustiti kapljicu
jer ta kapljica krije delove tvoje velike duse..

Nema dovoljno ljubavi, nema taj osmeh
da ponesem ovo breme,
nezna nota uspavanog mene zapljuskuje moje obale
lagano izvlacim sav tvoj bol iz duse
krcim to trnje sto je obraslo
posle krstaskih ratova, sva ta bol nakratko usmrcena,
nikada zaboravljena, samo sazvakana nedorecene istine.

Dopusti mi da ti sapnem na vlazne usne
nezne reci,
svaki ukus svoga bica da ostavim,
ko sto si ti meni ostavljala
razapetu dusu na vrhovima sazvezdja
onako nezno uzdizala moju muskost u prodiranje tvojeg bica.
Te nezne ruke,
koje su znale da obasipaju moju stidljivost
sve moje uzdahe..

Opet lezis tako sneno,
opet trazis me u snovima
cujem tvoje uzdahe,
taj osecaj me i cepa na atome
svaki pregrstaj srece
te svece u hodnicima tvoje neumorne duse
osecam srce me zove.

Izjutra sva si nadahnuta
ceznja,patnja,sreca,ljubav..
sve te emocije uklesao sam u dubinu tvoje duse.

Doleteo bi do tvoje duse
spustio deo opojnih ljubavnih napitaka
svaku iskru neznih poljubaca,
bi ostavio po coskovima tvoje duse
da ne ostanes u toku dana sama..

Нема коментара: