Opojni miris predgradja a ona kao bljestava
aura buducnosti
zagrljeni stojimo,
osecam sve njene iskrice neznog bica,
svaki otkucaj samoce,
svaki dodir kao lavina tek probudjenih emocija
podrhtavala je sva,
osetila je moju dusu pored toliko ljudi..
I opet se probudih i laganim pokretima
kapljice nadanja
su opet krenule,
opet taj uzdrmani strah,
olujno nevreme koje razbija moje prozore na
otvorima srca moga.
Нема коментара:
Постави коментар