субота, 7. новембар 2015.

Ciriska noc



Prosetah gradom,
ulice umivene ljudima,
obuceni u svakojakih svojih zelja
nesputane misli, izlivene istinskim recima.

Voleo bih osetiti tu ljubav u grudima svojim,
otpoceti bal na prasnjavom sokaku
uzeti sasvim slucajno odoru veceri i zaplesati
kao usled ukus divljih tresanja.
Katkad zastati da oslusnem melodiju iskrenih dusa,
pricuvati i ovo malo iskricu radosti..

Narucena kafa stize..napokon.

Odmeravala me je njenim pogledom,
svlacila je moju odoru kao da su stare krpe izblede
to nezno bice skojom je plesala ovaj bescutni bal
izliveno mislju..
Osetila je da je posmatram, bas tim krajickom moga oka
osetila je svu tu muskost usled podrhtaja
bilo je nekako hladnije,
ali je ipak skinula sa sebe prozirni veo svog zivota.

Napokon je krenula ka mom stolu sa osmehom
taj setni hod,
ta koza zenstvenosti oblivena uzdasima
to grickanje usana
bas kao uzitak tek probane bajadere.

Jos jedan korak i tu je,
ali opet ona je samo prosla i sapnula na uvo
tihim glasom..
I regret I'm busy..

Нема коментара: