субота, 7. новембар 2015.

Mislis li o meni



Jos osecam vazduh po kojem uzdises, molim se da mi se predas i ove noci
da znam tesko je nesto uraditi za dobrobit svojeg mira
opet cigareta stvara takozvane dodire, osecaj u grlu mi igra
bez obzira osecam tvoju cutljivu zenstvenost,
ko razgranut hodam tvojom dolinom tu gde pocinju tvoja ledja
kao da sam oduvek bio na suncokretovim poljima
bas tu gde sam ti uzeo tvoje srce,
prisvojio je za sebe, po dusu cu doci kasnije zelim jos da negujem
tvoje bice, koje treperi i uziva u mojim neznim dodirima..
pod mesecinom satkano.

Setajuci gradom setih se tebe, tih neznih usana tvojih
te bistrine ociju, koje mi se smese..
i opet u nadi da me cuvas u svojoj dusi u tom kutku tvoje ljubavi
da li je tako, mila..
I opet se nadam pod tim snovima, bas gde labudovi leprsaju po vodi
i opet se nadam tvojim recima i opet ti ceznem
kuda ti sada misli lutaju..kuda..
Da li bi mi oprostila, sto nisam savladao jos strah
od tvoga bica, od mog stidljivog garda,
dal bi me i onda volela u svojoj dusi, kud bi bili nasi puti
reci mi, da znamo i oboje mi.

Te nezne ruke sto grliti znaju, milovati moja bedra pred strastvenim nocima
pred potokom uzdaha, dal znas to il cekas moje potvrdjaje
sav onaj svet koji sjaji kod nas u travi.
Pozuri mila, otkrij mi svoja krila kao onda kada s'osmehom pijes jutarnju kafu
sve one male biserne misli sto su znale da ti igraju ispred tvojih
bozanstvenih ociju, i opet pitacu bez obzira na sve
dal mislis na mene?

I ova topla cokolada sapuce mi da si jos toplija
i opet moleci se, dal si i dalje cakano moje
taj prekrasni bal pred mojim ocima, dok si podizala velicanstvena stopala
znas..one kasne sate, zuriti u moje guste obrve
oblikovati svoja mastanja izmedju tvojih grudi
tim crvenim mastilom, odigrani ples..poput cirkona sa vrhova
nasih smelih usana, umes da pustis nezne sapate po mom licu
ukrotiti i jos ovu rajsku pticu..neretkom paznjom shvatiti
da nismo sami.

U tom predgradju tvojih dodira, zauzimajuci svaki oblak vlaznih strasti
uzdrmajuci svaku poru moje koze, neobazirati se na propustene valove
nase uzvisenosti, pomalo ometeni u samom vrtlogu strastvene pozude
i opet naslucujem tvoje iskonske porive na sebi
razderi mi moja ledja, utopi se u moju glad za tobom
imas me kraj sebe kao da gledas sebe, uspijenu uz nas.
Neobuzdano tragas za mojim pokretima uzimajuci svakako
moje ljubavne semenke..

Нема коментара: