петак, 6. новембар 2015.

Jos

Jos se ko senka vucemo po nasim izbornim granama,
jos te prolazi trnje nase svakodnevnih svadja
jos obzira uzmemo u nasim prastanjima,
jos malo, sasvim malo da puknemo svi od niti obzira.
Jos ovo malo suza istekose, samo opusteno,
sve cemo draga mi to ko bogovi sa zlatnim strunama
da povucemo, nigde necemo otici samo cemo mi ostati
na otoku zaborava.

Jos idemo ka tim prilivima, svadja nas deli
da opustosimo sve sto smo imali, uzmi me i baci
me na kutak vremen, posustani malo, daj mi snage
da odem bez prastanja.
Jos jednom znaj da svi patimo, iako znamo
da je vec kraj.
Ne vredi da opstanemo, sve ce to draga moja
tvoja sminka da pokrije, te lazne suze sve ce
da propadne, jer tajno moja nije vise suza
ni za nas, ko sto je znao mesec odabrati spas.

Нема коментара: