субота, 7. новембар 2015.

Kasmir



Ispod kasmira, dve osobe leze, uzavrela strast ih nanize
pod skrojenim nebom odazivas se i bodris moje sjene
zauzimajuci valove neznih uzdasa, belu ravnicom stomaka
kruzis, kao jastreb koji lovi plen..

Sve neznije prijanjas uz svaki stub moje muskosti
odlazes sve svoje strasti na pragu nase strasti
uzimas i ovo malo ljubavnog napitka
da osetis moja uspavana krila..
Osetih prijatnost poljupca na ramenu svome,
osetih tvoje stidljivo srce..opet drema
nad mojom pesmom iz mojeg simfonijskog orkestra duse.
Voleo bih oslusnuti svaki odraz tvoje zenstvenosti
priljubio bih se uz tvoje telo, okrenuo ceznju
ka posteljoj mekoj,sav taj sjaj, svu tu paznju oblikovao
bi smaragdnim cvetovima zada..

Da mogu podario bi ti krila, da odletimo u beskrajnost nasih misli
a samo bih zauzvrat uzeo komadice tvoje te prelepe dushe,
svaki suncev zrak bi prinio tebi,
da se okupas u vecnom koritu strasti
uzeo bi ovaj mali oblacak da ti obrise usnulo lice.

Ako ti ni to nije dovoljno....
Uzeo bi svo vreme ovoga sveta i podelio sa tvojim bicem
jer kroz vreme bi shvatila, kako ume dusha da voli..

Нема коментара: