субота, 7. новембар 2015.

Postelja

Rastegnucu svoje plime po morskim obalama tvoje duse, upregnucu te morske valove
da zajedno zapljuskujemo te velike ladje, koje su katkad znale da naruse te mirne obale
iako neretki u paznjama svojim, delili smo nase trenutke, zajedno se smejali,
igrali se iskrenih strasti, masnih fota kao onda kad smo uz uspomeni zaspali
nekada u snovima sanjali sretne dane i opet se probudili nenaspavani.
Uzmi ovaj beli veo, otkloni moje muke nemoj prosuti sve na celo
izmeri celu dusu za sebe, a srce ostavi ponovno za nezne spomenare.

Нема коментара: