петак, 13. новембар 2015.

Sreca

Neka ti ta pomisao bude tracak nade,
za bolje sutra,
barem na malo da stane
da ipak ima nekog ko misli na te..
Katkad razmisljam da se setam uporedo s'tobom,
da osetim tvoju boju neba,
okus tvojih zrelih uzdaha,
barem malo da osetim tvoju sutnju u tebi
i to malo zrnevlje sto posejah u tvojim mislima..
barem i tebi lepo da krene,
bez obzira na svo tvoje vreme.
Kroz oblake rastrcane, dotako sam sve zvezde
da se tebi roje, da zavire u sva polja
tu gde raste ljubav moja, naposletku
svakog toka uzeleces me mila moja
svaku kapljicu bistrog soka, za nedaj boze
sa najblizeg istoka.
Sa istoka zudnja krece, eto nama srece
krenula je s'prvim red voznje
bez konduktera i markica, stisla joj je
modra novcanica, zna ona vunu da prede
isplesce ona i jastreba, da je vine visoko
do neba da je ugleda ko je treba.
Povisi glavom svojom nemoj gledati ludo
uzmi pracku zvanom sloboda i nisani
pravo te pogodi jastreba medju oko.
Uzmi tu srecu stavi je u djepic svoj
nosi je kuda treba, jer ce dobro doc
nikad nemoj okretati glavu ka zapadu
jer tad ce doci nesreca, bezi draga
u kraj toka, jer ja sam sa istoka.
Stani polako na trotoar zelja,
baci novcic zvano vreme i ono ce samo
da krene, bez obzira vreme je ludo
kroji dane same po sebi, uzmi ono sto
ti zivot pruza, jer sve ce biti nase
kao one stare majske ruze.

Нема коментара: