петак, 12. фебруар 2016.

Prva mlada noc

Pocetak te mlade veceri, posustala si s prvim korakom
a opet si dostojanstveno leprsala poput vile pored svog
cuvara i iznova se budila uz prve sunceve poljupce.
Dok strujimo toplim naglaskom strasti, taj divlji
zagrljaj nas je podvezao u strune pod cebetom emocija
spustio je prve korake, poput vlaznog jezika koji
neumorno trazi veliko-vlazne uvale, naslutivsi da ce
biti zapljuskan tvojim najsladjim sokovima, podsticao
je sebe za jos, jos vise, prodornosti nestrpljivo
ocekujuci sablasne male utvare poput kapljica orgazma.
Veruj mi, svakim trenutkom se raduje, i na tvom licu
ostvaruje prodorne uzdahe koji su iole zatvoreni u nasu
sobicu maste, pod pokrivacem tamne noci i parajuci kroz
zidove pozudne maste oslanjajuci se samo na uzdahe poput
sirena koje pustaju uspavljujucu melodiju, uspavanke.
On nikad ne posustaje, nit se plasi, nema umora njegovom
obnazenoj kicanjstvu samo uz obilje strasti podmazuje
zidove tvojih pora, dok jos neumorno trazi pore tvoje
nekadasnjih livada, porosi po jos koji cvet, prozbori
po koju vlaznu rec i krene dalje u optrcavanje poput
vlaznih uzdaha pod tvojim vlazno-strasnim usnama.
Dok si njihala se pod cebetom neznosti, s prvim okretom
svoje zenstvenosti pruzala si mi nepregledne slike svoga
tela, tamna soba je postala svetlija sa prvim tvojim
uzdahom ispustajuci notu vilharmonije emotivnog zaceca.
Predivnom bojom si spustala svoje dragocene dodire po meni
i poljupcima me obasipala i u neznoj strasti vodila u nocne
dozivljaje, da se cak i zvezda padalica priblizila, otvorila
meseceve oci i ugledala beskrajnost nasih orgazma i zavrestka.
Plesom zene istovremeno me mamis i mazis pa cak i eho u meni
uzimas i sa prvim kapima znoja nadogradjujes svoje pohotne
korake, ko da neumorno trazis plodne oranice i sa jezikom se
vesto sluzis, poput prvih snegova sto znaju porositi s prvim
jutarnjim grimzivim suncem, i rastemo smirenom brzinom tek
novorodjene ljubavnih nota, nase tek zagrljenih dusa.
Pod zanosom tek nadoraslih zagrljaja osvanuli smo pod ognjistem
nezaboravnih trenutaka i pod mojim mislima naslanjas tek
probudjene dojke i ja ih predivne nemirno sluzim, ceznem
i naprosto uzmem pod svoje oltare prljavih strasti.
U nedogled poljupce vezes poput ogrlicu pod biserom tvojih
neznih reci nadovezujes i opkruzujes me nemirnim saptacima
nekadasnjih uzavrelih strasti, svaku vece ispruzenim dlanovima
proteces i znas da te gubim pod brzacima jutarnjeg budjenja.
A tek smo sve svoje prljave misli pobacali po parketu gde smo
umeli bosi da prodjemo do nasih iscekivanja i ponovnom smo se
nadali udarnih tacaka u samom predelu nasih najvecih uzvika
neznosti, a opet smo ispustali najlepsi zov ludo zaljubljenih.
Dok u tisini nase sobe, osecam otvaras se poput pupoljka u zoru
i po zidu nase sobe celim likom pleses a na meni tvoja zenstvenost
na celokupne trbusne plesove mirise, tad se i noc razlije poput
mastila i po nama ispise najlepse note iskrenog srca.
Naslonjen na otvoren prozor od tvojega bica virim pod malim
prozorcetom od tvoje duse, uspavljujem deo izvora tvojih pustam
svoje prste da umirim tek ponovno rodjene neke daleke ali
naizgled iste jacine boje satkane pod okriljem svoje iskrene duse.

четвртак, 11. фебруар 2016.

Krenimo kroz noc

Kroz postelju meku vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi,
sirimo neznost svu ispod mesecina i zvezda,
njihova svetlost ka odsjaju nasim ceznjivo nas privlaci
uzdasima tela, draga ne opiremo se nagonu strascu vec
iole uzivamo u dodiru nasih tela.
Uzmi me za telo i privuci me ka sebi, prati me toplinom
pokreta, dok slasno klizim izmedju dojki, slasno gubim
razum za tobom, a moje usne preuzimaju tvoje sokove
jos ludje i jezikom maze tek nabrekle bradavice.
Ugasimo svetla, ponudimo se i ove noci pod posteljom mekom,
ispod nasih tela uzavrela noc se nanize, pa pred povetarac
ponudi jos vece zelje da pod nama i nad nama sluzi i putuje
po vlaznim uzdasima, sarajuci svaki pedalj nase koze, da
pomami jos sladjih uvala.
Svakim prstom optrcim preko citavih ledja da namirim tek
dorasle cvetna polja prepune emocije, pa pred svitanje
razneze se poput pupoljaka prepunih strasti a opet tek smo
krenuli da se sladimo nasim koracima poput srne pred pojilom.
Nameravam, stobom u nekoliko reci napisati tvoje osmehe,
sretan da se kraj tebe probudim, jer si moja, u nasim recima
i ljubav skida veo neznosti i kroz tvoje osmehe podaruje jos
jace uzdahe, oteracemo tugu sa nasih zrnevlja obalnih,
dodirivajuci usnama svaki deo po deo nasih rubova usana.
Zato me povedi do pocetka i kraja tvojih usana, umiri me
zajednickim sazvezdjem, pretvori kamene tokove u bistre
potoke neznosti, kada zakoracimo u zemlju maste ne opirimo
se nego jednostavno prozimajmo svaki pedalj vlastitih uzitaka.

Vecernje saputanje

Ove veceri mamim noc samo za tebe
kroz postelju meku dozivam i tvoje
telo, onako kroz tisinu nebesku
dozvacu i nezne saptace svojih
prstiju, pomalo zastacu da se
nahranimo s ovom ceznjom i jos
malo podaricu ti vecnost pred
sobom.
Kroz usne moje saputam ti
nezne melodije, pusticu i zov
koji nas mami, ipak ja sam tu
kraj tebe na strazi.
Ubracu najsjajniju zvezdu za
tebe, nazvacu galaksiju samo
za tvoja oka dva, spusticu
usne blize srcu tvome mozda
me i ugledas tad, kako ti
saputam sad..

Prekrila nas kisa

Od nas ne trazi pocetak,
pa cak ni ova kisica sto potajno lije
kapljice nas obuzimaju ko ledeni vetar sto ti mrsi kosu
a opet zastane pod poljupcima nasim, ta mekoca usana tvojih.
I dalje si rumenih obraza docekala s prvim poljupcima ove
veceri, ponovno smo se nadali zagrljaju zaljubljenih zdralova,
opet smo bili saliveni za dvoje i istom smo se nadali ka tome.
U ovoj noci, stvaram ti osmehe pod neznoscu prstiju, blago
dodirujuci tvoju dusu pod okriljem nebeskog svoda, podrhtavam
pod tobom i nadam se tvojoj ljubavi sto napokon drema pored
mene.
Taj mesec je imao cudesnu moc da je i ove noci tamu prebacio
u polu-mracnu postelju istkanu samo za nase oci, za ta dva oka,
koja su umela da prodju sve granice razuma, znaju da govore
bez ijedne reci, umeju da odneguju sva nasa bespuca.
U svakoj mesecevoj kapi tocim poljupce samo za tebe u vecnom
poljupcu ostavljam trag sebe da te podmirim najiskrenijoj kapi
svojih bisernih nota sazvezdja, volim tvoj osmeh koji sljasti
jer moje osmehe cuvas u sebi i ponosno i brizno negujes pritoke
nase.
Predivna boja ljubavi se prostire po nama, imam te jos i vise,
jer me tvoja prisutnost obuzela, pa me ima, imam to savrsenstvo
u kojem tebi pripadam.
Zudim za tvojim tokovima bistrim, tu gde se prsti sklapaju u jednu
celinu dok se na drugom kraju, neznost preliva po obodima nasih tela
a opet i sva ta neznost lagano klizi po nasim neznim polovima,
opkruzujuci sva ledena mesta da se napokon budimo, raznezeni.
Predivnom bojom saras po mojim telom i svi oni poljupci pod kojim
lezimo, cak i tvoja kosa smiruje moje uzdahe dok i ove noci otklanjam
tvoja bosa stopala, onako pod prstima koracas mojim telom da se u snu
razbudi zelja za tobom.
Oslikavas kroz zvezdanu prasinu svu neznost svojih ljubavnih nota
i znas da gubim tlo pod mojim mislima, neprekidno zastajkujes pod
dlanovima  i kroz ovu noc neprekidno mi dolivas strast po ledjima
da se i ove noci namirim tvoje velike ljubavi, koja zapljuskuje nase
obalno vreme.
Kad obrisima kroz tebe prodjem, ugledam prelepu princezu koja se umiva
pod potokom emocija, pa me jos i miris tvoj zenstvenosti privuce i poseti
moju izgovorenu zelju, s tobom se budim, kroz misli nase osecam kako treba
da udise, osetih kao poput kise dolazi duga i ispod duge sve smo blizi
da potvrdimo sve ono sto prizeljkujemo u dodiru nase jedinstvene duse.

среда, 10. фебруар 2016.

Ta noc i tvoja dusa samnom

Ista noc, a presvucena belim nitima tvoje sjajno-bele duse
cak i odjeci njeni gasili su sva ona svetla u ulici, jedino
tvoja je bila najsjajnija od svih, umes da otkrijes pravog
mene, stidljivo si se smeskala, poput sunca sto neumorno
tone u suton ostavljajuci za sobom krvavo crveni trag
kao da saopsti svetu da iznova umire samo za nase oci.
Opet si imala rumene obrascice, prepune ceznje koja se
svlacila pod porama tvoje zenstvenosti, lagano ocrtavajuci
tvoje prelepo lice prepuno neznosti, prepun pehar zenstvenosti.
Osecam kako tvoje ruke pretrcavaju moje grudi, svaki tvoj
dodir upijam u sebe da se nahranim tvojom neznoscu, tvojim
usnama vlaznim, tom vlaznom jeziku koji neumorno trazi jos
plodnije pasnjake, samo za tebe draga moja, gladan sam tebe
i tvoje skrivene ljubavi koju cuvas samo za mene.
Izvrsno se uklapamo u plodne poljupce, pod vetrom sto
igra svoj ples, osetih tvoje ruke po sebi, taj rumeni osmeh
tvoju strast zamnom, taj izvor u meni, pruza se ka tebi.
Velikim okretima se spajamo u bezbrojne zagrljaje i rastemo
poput smirene brzine tek probudjenih latica, poput tvojih
ociju, sto znaju optrcavati ka mojim usnama i pomalo se
zasladiti medju vrhovima nasih zavrsetaka.
Ponovno smo krenuli sa lavinom poljubaca i uzdahe nanizemo
pod slatkim prstima, s jezikom se sluzimo svesno i upijamo
svaku boju nasih pozuda, a moja muskost kipi i neda mi mira.
Ludim i osecam tvoje mirise cvetnih uvala, osecam talas
po sebi kako zapljuskuje tvoja ruka nemirna, osecaj koji se
budi i dobro znam sta su sokovi koji se po tebi izlivaju
znam i osecam, pod tvrdim bradavicama, tvoje pore uzdisu
za mojim zeljama, osecam, zelja nas vuce, moramo stati
a opet, na meni tvoja zenstvenost potajno budi djavola
u meni.
Prilazis i pogledom oko mene svratis, svojom kosom me
namiris pozudom i ja u tebi svom snagom zadrhtim, tad se
i noc presvuce preko nas, da cak i pas lutalica bude nam
straza, jer te imam vise nego na pocetku veceri, kao da se
vreme u snove menja i izvori me stalno u uvale nose.
Ispruzih dlanove nase, osecam te, osecam svaki dodir tvoj
da pozelih da zaustavim vreme samo za nas dvoje, pozelih
i te usne, pozeleo sam tebe kraj sebe, da uz svako jutro
probudim se kraj tebe..

уторак, 9. фебруар 2016.

Imam poljupce po tebi

Imam poljupce po tebi i nosim srce tvoje u grudima
u svakom njenom otkucaju, osecaj me obuzima, dok
zoves me mojim imenom.
Imam poljupce po tebi i nad telom tvojim dozivam
tvoje korake da pod vedrinom neba, ugledam sebe,
tada znam da sam se isklijao iz tebe, iako imas
dar da me prodrmas za tili cas, ja sam zbog tebe sad.
Znam da imas odsjaj u oku svom, osecas kako blize
zubori mom poljupcu drag, poredjane uzdahe navlacis
preko sebe, imas me na svojim usnama, a opet svlacis
deo sebe, da te zagrlim i ove noci, uzmem i deo sebe,
dok se svlacis po rumenim tokom svoga obraza.
U vecnom trajanju poljupca te imam, znam, da si ti tu
pored mojih grudi, osecas plimu u meni, osecas a nedas
se, osecaj se budi i zato toliko cudi, uzmi sto ti zivot
pruza, uzmi celog mene uzmi pod svoje, znaj tu sam samo
za tvoja oka dva u njedra da me stavis i srce tvoje
otopice se od srca mog, jer zna da je zaljubljeno.
Isprepletena ceznja za tobom se vuce, cak i strast
probudjena se budi, a i vreme polako nudi svoje note
da osetimo svaku boju zvuka pod vlaznosti usana nasim,
a ti i dalje dremas pod mojim dodirima, poput kasmira
gde dvoje ljudi leze, probudi se milo moje.
Uzmimo mesec i ove noci, spustimo ga nezno u reku neka
se i ono umiljato mazi pod oblacima mekim, polako neka
uzme deo misli nasih.
Zvezdana prasina nudi nam tragove svoje, pisu memoare
nase, pod prstima culnim osecamo nesto slatko sto nas
mami, kao onaj sjaj iz tvoga oka, znam da znas i osecas
svaku nit emocije, a znas li da znam..kako se osecas sad.

To vece pod sjajem tvoje duse

Ta noc, kada tisina zadje u tu ulicu pod svetlima grada
prosetala si se s korakom tvoje belo-sjajne duse,
osetih se ta cutnja u samom koraku i razgovoru nasih
koraka, drhtale su i zvezde kako su one znale pevusiti
kroz tvoje usne, kada si pocela razgovarati.
Tvoje oci su pratile ceo spektar slika po meni iako
smo se tek sreli, ali smo znali da se vec iole znamo
napustajuci te osvetljene trotoare, polako sa prvim
korakom zauzimali smo jos veci pedalj nas i udisemo
nas zajednicki osmeh, tu moju stidljivost u nemim
recima uzivam u svakom tvom zanosno-upijajucem
razgovoru tela, a opet, pozelih da mi nezno sapuces.
Kroz osmeh si slozila najdivniju vilharmoniju skrivenih
uzdaha popracenu vlaznim usnama, uveravam sebe da mogu
da prozborim tiho najtise kroz srce svoje da osetis
svaki pedalj mojih dodira, ta varnica pod usnama
kada se spojila sa tobom.
Neznim dodirom optrcao sam pod uvojkom od tvojih vlasi
ususkavao tvoju misao, da barem udjem u samu cesticu
tvojih razmisljanja na kratko si utonula u mirniju
luku neznog sata, zapljuskujuci svoje usne pod vlaznosti
svoga jezika.
Volim tako optrcati tvojim obrazima, nezno si naslonila
obraze ocekujuci jos, jos neznijih potoka neznosti,
mekane usne pune sjajnosti jos malo neznosti pod slapovima
istkanih emocija iako je mlada noc bila, pozeleh ta dva oka.
Ta dva oka su sjajnija bila u toj noci, dosaptavala mi je
dusa da si to ti ta koju verno ceka, onako izdaleka osetih
zmarce po plecima svojim osetih zubor usana tvojih,
najlepsu melodiju tvoga jezika, svu neznost tvojih dodira
a opet, noc je kratko trajala, ali se nadam sledece noci
da te ukradem za svoj trenutak neznog snivanja.
Bez obzira sto te nema trenutno kraj mene, ne placem,
jer u dubokoj noci otvaras moje srce, i jednim sapatom
poput srninih koraka ulivas moju ljubav kroz tvoju
nezno-iskrenu zenstvenost, upijajuci i deo mene da
osetis sva moja nadanja za tobom, jer zasto da budemo
sami, kada smo vec iole umesali prste pod sudbinom nasom.
Ta ista polja po kojom nase dveju duse spavaju i kroz
noci mlade dosaptavaju uzavrele strasti, sakupljajuci
zrnevlje samih iskrica vatrenih strujanja u nama i kao
tvoj andjeo cuvar, kroz moju odsutnost za tobom,
bez obzira sto te nemam kraj mene, kroz tisinu, kroz
ovu toplu zimsku noc kradom ti prilazim da ne uplasim ta
oka dva, kroz poljupce svoje oteram ti svu samocu uz zamenu
za dvoje, jos samo pustim leptirov bal pod osmehom sazvezdja
ulepsam ti i ovu noc, pod oblacima neznosti.
To vecno prolece u tvojim dlanovima, kroz studenost nasu
rodice se neznana radost isprepletena rucicama nasim,
malo po malo zaljubicemo se i mi, pod obalama emocija,
zapljuskivace nas ljubav nasa.
Ta ista dusa sto plamti nad pucinom sazvezdja, premostice
nase slatke uzdahe i uvucice nase slatke porive pod morski
tepih dodira uvlacuci u sebe jos nezne reci nase, kao staru
izreku satkanu za nas dvoje.