четвртак, 11. фебруар 2016.

Vecernje saputanje

Ove veceri mamim noc samo za tebe
kroz postelju meku dozivam i tvoje
telo, onako kroz tisinu nebesku
dozvacu i nezne saptace svojih
prstiju, pomalo zastacu da se
nahranimo s ovom ceznjom i jos
malo podaricu ti vecnost pred
sobom.
Kroz usne moje saputam ti
nezne melodije, pusticu i zov
koji nas mami, ipak ja sam tu
kraj tebe na strazi.
Ubracu najsjajniju zvezdu za
tebe, nazvacu galaksiju samo
za tvoja oka dva, spusticu
usne blize srcu tvome mozda
me i ugledas tad, kako ti
saputam sad..

Нема коментара: