уторак, 27. октобар 2015.

Ponovno

Ponovno si se izlila kao mastilo po mom telu
ponovno unosis vedrine medju mojim uzdasima
iako nema tvog rumenog obraza, koji zacudjeno
i opojno obnaze nase potvrde, tako rasteceno
umivas se medju mojim poljupcima.
Usavrsavas svoje sneno lice za buduce narastaje srece
i ponovno mi kradom, oduzimas svo moje vreme i
uzivas u pregrstaj slasti.

Gde god tebi idem, u nadorasloj plamenoj vatri
imam jos snage da ti priblizim svoje kutke sazvezdja,
da ti obgrlim sve tvoje nestasluke,
obujemo nase mastanje ispod mesecevog pogleda
zaleprsamo ispod nasih stopala.
Uzimajuci samo nase odrastanje u prepunom
recnom koritu nase neiskvarene ljubavi,
ocistimo jos ovo malo duse i odemo negde
gde cemo biti sami..ti i ja.

I opet si ostavila moje srce ranjeno
onako magicno si ostavila pocepanu srecu
na ovom usamljenom asfaltu, bez imalo stakla
na mojim rukama tekla je tama bez ciljnog povratka.
Iako me ostavi da placem sam u tisini, jer ostavljeni
nemaju sve odgovore..jedino da zapale sve te oblake
tuge koje si znala umivati se medju njima.
Udisem ponovno ko sova u gluvoj noci, ta mala istina
kojom me cepas sad, bez obzira osecam drhtavo
tvoje telo sad..jos jedan talas i eto me sad
do tebe, da ispunim dusu, kao sto andjeli
uspavljivaju svoje sunce pred noc.
Iako smo slomljeni, uvek cemo biti negde
izgubljeni u nasem vremenu, koje smo znali
da podelimo.


Нема коментара: